Na europskim ulicama ponovno se pojavljuje val samoproglašenih zaštitnika koji pod krinkom „građanskih patrola” obilaze kvartove, granice i noćne zone tražeći – ili zastrašujući – migrante i osobe druge boje kože.
• U Reykjavíku je desetak muškaraca u crnim majicama s željeznim križem paradiralo središtem grada u petak navečer. • U Poljskoj i Nizozemskoj stotine su se okupljale uz njemačku granicu, spremne „zaustaviti” tražitelje azila. • U Belfastu su se nakon sumraka pojavljivale grupe koje su od prolaznika tražile osobne dokumente. • Španjolska je u pokrajini Murcia svjedočila danima nasilja kada su ljudi naoružani palicama krenuli „u lov” na osobe stranog podrijetla.
Stručnjaci upozoravaju da ovakve akcije više podižu temperaturu nego što rješavaju bilo koji problem. Norveški istraživač Tore Bjørgo napominje: „Most of this is symbolic. They don’t stop migration. They don’t create more safety in the streets.”
Porast mrzilačkih poruka
Vladini i nevladini promatrači bilježe eksploziju govora mržnje na internetu prije gotovo svakog izlaska vigilantskih skupina. Uoči nereda u Španjolskoj rasističke objave na društvenim mrežama skočile su za 1 500 %, dok je varšavska udruga za ljudska prava ponašanje poljskih „patrola” povezala s „radikalizirajućom političkom retorikom koja migraciju prikazuje kao prijetnju”.
Stvaranje slike prijetnje
Sudionici ovih patrola rjeđe posežu za fizičkim nasiljem, ali vojnički izgled i prisutnost poznatih kriminalaca ostavljaju snažan dojam. „There’s very little evidence that they make people feel that their streets are more secure – quite the opposite,” kaže Bjørgo, podsjećajući kako su u prethodnim istraživanjima mnogi pripadnici sličnih skupina imali povijest nasilja u obitelji, dilanja droge ili provala.
I islandska policija potvrđuje da dio najnovijih reykjavíških patrolera ima kriminalnu prošlost te je prijetio kritičarima – uključujući žene kojima su poručili da ih treba „silenced for good”.
Od društvenih mreža do političkog utjecaja
Sociolog Matthijs Gardenier opisuje kako malobrojne skupine stvaraju dojam masovnosti kroz spektakularne video-zapise: „They were using the patrols, the vigilantism, the security measures, to show refugees… not as people who fall within the field of humanitarian concern, but within the fields of security concerns.” Takvo kadriranje, upozorava, služi kao gorivo za političke snage koje zagovaraju tvrde granice i zidove.
Iako brojke ostaju skromne, medijski i online odjek njihovih nastupa omogućuje krajnjoj desnici da od nasilnih performansa profitira na izborima. Gardenier zaključuje da njihov vizualni spektakl „plays a role to shape public opinions and to push people to vote for the far right”.