Oko dvjesto ratnih veterana i njihovih pristaša u petak se okupilo na središnjem trgu u Benkovcu kako bi prosvjedovali protiv – festivala koji se nije ni održavao. Meta okupljenih bio je najavljeni, ali zapravo nepostojeći festival "Nosi se", zamišljen kao program nenasilja, solidarnosti i pluralizma, te redatelj Oliver Frljić koji ondje nikada nije stigao.
Prosvjednici su nosili transparente, skandirali "Za dom spremni" i poručivali da su "spremni kao 1991., tako i 2025.". Aplauz su dobili lokalni gradonačelnik i policija, dok je novinarka Melita Vrsaljko doživjela napad kada je pokušala snimiti prosvjednu kolonu.
Ironija je, međutim, ubrzo isplivala na površinu. Predvodnik prosvjeda, benkovački dragovoljac Genda, pred kamerama je kritizirao sve što smatra jugoslavenskim nasljeđem, no javnost je doznala da njegova kći Emili na lokalnim nastupima pjeva hitove Svetlane Cece Ražnatović – udovice osuđenog ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana i jednog od najvećih simbola turbofolka devedesetih. Sam Genda priznao je da i sam zna riječi nekih Cecinih pjesama.
Taj kontrast – ratni simboli i nacionalističke parole uz pjesme koje su obilježile zajednički balkanski eter – ponovno je otvorio pitanje latentne jugonostalgije. Dok se umjetnike poput Frljića gura na stup srama zbog „provokacija“, masovna privrženost turbofolku briše granice koje prosvjednici navodno žele očuvati.
Benkovački skup time je prerastao u metaforu šireg društvenog paradoksa: najglasniji protivnici Jugoslavije kulturološki je reproduciraju svakodnevnim slušanjem istih pjesama od Triglava do Vardara. Festival se, dakle, nije održao, predstava nije odigrana, no jedno je otkriveno – jaz između deklariranog patriotizma i stvarnih kulturnih navika dublji je nego ikad.