Britanski politolog David Runciman još je 2013. upozorio da su demokracije sjajne u oporavku od kriza, ali loše u njihovu sprječavanju. Deset godina poslije, zagrebački antropolog Darko Polšek u autorskom osvrtu podsjeća da se to proročanstvo obistinjuje – i to na način koji dovodi u pitanje cijeli liberalni poredak.
Polšek tvrdi da je „zamka samopouzdanja” nastala jer su zapadne države povjerovale da, nakon preživljenih svjetskih ratova i financijskih slomova, mogu amortizirati svaku novu prijetnju. Taj osjećaj nedodirljivosti, kaže, stvorio je samozadovoljstvo i sljepoću za krize koje se više ne mogu kontrolirati: od klimatskih promjena i rasta državnih dugova do jačanja autoritarnih sila.
-
Dvostruka mjerila i gubitak meke moći Polšek navodi aktualne ratove i „nuklearna” prepucavanja svjetskih lidera kao egzemplarne simptome posrtanja demokracije. Posebno ističe dvostruke standarde Zapada: dok Europa odlučno brani Ukrajinu, istodobno šuti o razaranjima što ih provodi „navodno demokratska” bliskoistočna sila. Takav odnos, smatra, potkopava moralni kredit Europske unije i Sjedinjenih Država, a nekoć zavidni promatrači diljem svijeta danas ih doživljavaju s „ciničnom odbojnošću”.
-
Pukotine u europskim institucijama Ni sama EU, piše Polšek, nije imuna na krizu legitimnosti. Tko je birao predsjednicu Komisije? Komu ta institucija uopće odgovara? I kako pomiriti oprečne vanjskopolitičke stavove članica kada su u pitanju NATO ili odnos prema globalnim sukobima? Ta se pitanja više ne mogu gurati pod tepih, osobito dok se i manje države – „čak i naše” – ubrzano naoružavaju.
-
Amerika protiv… Europe? Analitičar podsjeća na neočekivane učinke trgovinskih ratova i energetskih sankcija: najviše je, tvrdi, stradala upravo Europa, dok Washington nije u izravnom sukobu s Moskvom, Pekingom ni Teheranom, nego – paradoksalno – sa svojim najvećim demokratskim saveznikom.
-
Mogući politički potresi Ako je učinak svega gubitak gospodarskog rasta i sigurnosnih jamstava, europski čelnici koji su zagovarali „pokorni” stav prema Washingtonu i Tel Avivu mogli bi, predviđa Polšek, platiti cijenu na izborima. Pad Viktora Orbána naziva tek „prvom lastom”.
-
Akademska šutnja Konačno, autor se pita kako to da društveni znanstvenici nisu predvidjeli sadašnji rasplet – baš kao što nijedan akademik nije naslutio slom komunizma. Kriza zato neće stati na političkoj razini; riječ je i o intelektualnom izazovu za cijelu zapadnu misao.
Zaključak „Demokracije se za ovakvu krizu doista nisu najbolje pripremile”, citira Polšek Runcimana. No paradoks iste škole mišljenja jest da upravo sposobnost prilagodbe ostaje njihova posljednja nada. Hoće li je i ovaj put pokazati – otvoreno je pitanje, ali vrijeme za samozadovoljstvo očito je isteklo.