ZADAR – Kada se na zadarskom kanalu prvi put oglase jutarnji valovi, Krešimir Grbić već je u svom kaiću. Profesor nautike u zadarskoj Pomorskoj školi putuje na posao kao i generacije otočana prije njega – morem.
„Ta vožnja, plovidba, traje oko 30 ili 35 minuta, naravno ako vrijeme to dopušta. Jednostavno, to mi je praktično i predstavlja mi veliko zadovoljstvo, prije svega zato što ne ovisim ni o kome”, kaže profesor, stanovnik Kali na Ugljanu.
Obiteljska tradicija i osam godina plovidbe svjetskim rutama doveli su ga prije četiri godine u školske klupe – i na školski brod, gdje vodi praktičnu nastavu. „Drago mi je da svoj entuzijazam i ljubav prema moru i brodovima mogu prenositi na mlade generacije.”
Učenici poput Luke Rukavine vjeruju da profesorov dolazak „održava tradiciju” i pokazuje kako se može živjeti s morem. Da je Grbić nastavak nečega starog podsjeća i profesor Jere Bilan: „Učenici Pomorske škole koncem 50-ih i 60-ih godina dolazili su u školu brodom iz Ugljana, Pašmana, čak i iz Iža… tako da je profesor Krešo nastavljač tradicije.”
Ravnatelj Marin Perinić smatra da prizor učitelja za kormilom kaića učenicima nudi jedinstveni „putokaz kako treba živjeti s morem”.
Kad satovi završe, Grbić se vraća na otok – ponekad ravno na lignje ili parangal sa sinom. „Sve se, kad pogledate, vrti oko mora i brodova. To je jedna zatvorena priča, jedan krug.”
Za profesora iz Kali taj je krug svakoga jutra ponovno iscrtan između dva mola, na ruti koja spaja otok, školu i – način života.