Iako se posljednjih tjedana povećao broj europskih država koje najavljuju ili razmatraju priznanje Palestine, stvarnost na terenu ostaje nepromijenjena. Ključni je problem što trenutačno ne postoji jedinstveno tijelo koje bi preuzelo sve funkcije buduće države i upravljalo čitavim palestinskim teritorijem. Bez takvog političkog subjekta, formalna priznanja ne mogu bitno popraviti svakodnevni život ljudi u Gazi i na Zapadnoj obali.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio je da Pariz podržava ideju palestinske državnosti, no njegov istup imao je tek ograničen odjek. Izraelska vlada procijenila je da nakon prekida pregovora s Hamasom – koji je koincidirao s Macronovom najavom – treba pokazati humanitarni gest. No opipljive promjene, primjerice ubrzan protok pomoći, zasad se nisu dogodile.
Američki predsjednički kandidat Donald Trump u ponedjeljak je poručio kako je „potrebno osigurati dovoljno hrane Palestincima”. Izraelske su vlasti potom signalizirale spremnost na određene olakšice, ali humanitarne organizacije i dalje upozoravaju na kroničan manjak osnovnih namirnica.
Médecins du Monde još je u svibnju optužio Izrael da koristi „glad kao sredstvo ratovanja”, iznoseći podatke o sustavnim zaprekama dopremi hrane u Pojas Gaze. Kritike je pojačao australski premijer Anthony Albanese, koji je u nedjelju izjavio: „Sasvim je jasno da je zaustavljanje isporuke hrane kršenje međunarodnog prava.”
Dok priznanja Palestine privlače medijsku pozornost, stanovnici Rafaha i drugih gradova Gaze i dalje ovise o sporadičnim konvojima pomoći. Analitičari zaključuju da će tek stvaranje funkcionalne palestinske uprave, uz međunarodne garancije za slobodan protok robe, donijeti stvarnu razliku na terenu.
