Tržište privatnog kreditiranja – posuđivanja novca izvan klasičnih banaka, uglavnom preko investicijskih fondova i drugih financijskih tvrtki – u posljednjem se desetljeću napuhalo na oko 3 bilijuna dolara i postalo nezaobilazan dio svjetskog financijskog sustava.
No, sve je više upozorenja da bi upravo ta grana mogla izazvati novu, potencijalno dublju krizu od one 2008. godine.
• Nedavni bankroti nekoliko zaduženih tvrtki, neuobičajena povlačenja uloženog kapitala i sve češća propitivanja stvarne vrijednosti kolaterala potiču nervozu među ulagačima.
• Jamie Dimon iz JPMorgana, jedan od najglasnijih analitičara svjetskih financija, podsjeća da su „slični, prikriveni rizici” prethodili slomu prije osamnaest godina, pa se pita imamo li danas posla s „žoharima koje vidimo ili termitima koji potajno nagrizaju konstrukciju”.
Ključna zamjerka sustavu privatnog kreditiranja jest netransparentnost: za razliku od reguliranih banaka, ovi zajmodavci ne moraju redovito objavljivati podatke o izloženosti i kvaliteti zaloga, što otežava ranu detekciju problema.
I dok tržište uživa u visokom prinosu koji donosi veći rizik, sve je više glasova da bi regulatorne agencije trebale pažljivije motriti ovaj sektor, a investitori se pitaju jesu li trenutačni prinosi dovoljni za pokriće skrivenih opasnosti.
Za sada, privatni zajmodavci i dalje se predstavljaju kao elastična, brza alternativa tradicionalnim bankama. No, kako upozoravaju ekonomisti, pravo se stanje konstrukcije – krije li žohare ili termite – otkriva tek kada pritisak naglo poraste.