Zagreb, 15. veljače 2026. – Točno 453 godine otkako je na Markovu trgu okrutno pogubljen Matija (Ambroz) Gubec, vođa velike seljačke bune, Zagrepčani i povjesničari ponovno se prisjećaju dana kada je narodnom junaku „seljačkom kralju” nasilno oduzet život, a rođena legenda koja i danas simbolizira otpor društvenoj nepravdi.
Gubec je rođen oko 1548. kao inkvilin bez vlastite zemlje u selu Hižakovcu na stubičkom vlastelinstvu grofa Franje Tahija. U drugoj polovici 16. stoljeća pridružio se tajnom seljačkom savezu sa središtem u Stubici te, zajedno s Ivanom Pasancem i Ivanom Mogaićem, pripremao oružani ustanak protiv feudalne samovolje.
Kada je buna planula, Gubec je poveo oko 6 000 seljaka koji su kraće razdoblje kontrolirali velik dio Hrvatskog zagorja. Seljaci su ga prozvali „kraljem”, a on je, prema svjedočanstvima iz tog vremena, nosio i nadimak beg.
Nakon odlučujućeg poraza 9. veljače 1573. seljačka je vojska slomljena, Gubec zarobljen te odveden u Zagreb. Na današnji dan 1573. godine pogubljen je mučenjem: najprije su ga pekli užarenim kliještima, potom okrunili metalnom krunom usijanom u vatri, a naposljetku raščetvorili. Brutalno smaknuće trebalo je poslužiti kao zastrašenje kmetova širom Hrvatske i Slovenije, no pretvorilo je Gupca u trajni simbol bunta.
Danas njegovo ime nose brojne osnovne škole, kulturno-umjetnička društva i čak 326 hrvatskih ulica, prema popisu iz 2012. godine. Svakog veljače spomen na Gupca podsjeća kako granica između zakonitog poretka i nepravde često nastaje ondje gdje obespravljeni ustanu u obranu vlastitog dostojanstva.