Četvero planinara iz Splita, Solina, Kaštela i Žrnovnice po prvi su put javno ispričali kako je 7. siječnja niz padine Triglava pala lavina koja je odnijela živote njihovih prijatelja – Marija Boke te braće Roka i Andrije Kovača.
„Njihove obitelji žele da se čuje prava istina”, naglasio je Bernard Mandušić, jedan od preživjelih, opovrgavajući tvrdnje da je dio ekipe ostao u domu dok su stradali sami krenuli prema vrhu.
-
Subota bez nagovještaja katastrofe
• Sedmeročlana skupina u subotu je popela Triglav, oko 19.30 vratila se u planinarski dom Planika i otišla na počinak.
• Oprema je, tvrde, bila potpuna: „Marijo ne bi dopustio da itko krene bez svega potrebnog”, kaže Mia Mihanović. -
Jutro kobne nedjelje
• U 7.30 krenuli su prema parkiralištu na Pokljuki. Snijega je bilo više nego što je prognoza predviđala, a lokalni vodič savjetovao im je da zaobiđu šumski dio staze.
• Poredak u koloni bio je: Boko, Mihanović, Tonći Leskur, braća Kovač te Mandušić i Dubravko Perić na začelju. -
„Kao da je netko povukao bijeli zastor”
• Nakon tridesetak minuta hoda pokrenula se prva lavina.
• Boko i braća Kovač nestali su u trenutku; Mihanović i Leskur uspjeli su se ukopati štapovima, dok su Mandušić i Perić ostali izvan dometa snježne mase.
• „Nije bilo grmljavine, samo šuštanje – kao da prosipaš kilu soli”, opisuje Perić. -
Pokušaj spašavanja
• Preživjeli su kopali rukama i štapovima znajući da je prvih 15–20 minuta presudno, ali tragova nije bilo; trojica prijatelja pala su 150–200 metara niže u provaliju.
• Uslijedile su još tri lavine. Skupina se vezala za stablo i sklonila iza stijene čekajući pomoć. -
Dolazak spasitelja
• Hitni broj 112 pozvali su odmah nakon prvog odrona; helikopter Gorske službe spašavanja stigao je „za četiri sata i dvije minute”, kažu.
• Tada su pronađena tijela stradalih.
Preživjeli poručuju kako ih najviše boli „laž da se netko igrao s planinom”. „Bili smo povezani konopom prijateljstva i iskustva, ali priroda je bila jača”, zaključuje Leskur.