Rijeka je izgubila jednog od svojih najsvestranijih kulturnih stvaratelja. Profesor Marijan Vejvoda, arhitekt, urbanist, umjetnik i dugogodišnji sveučilišni predavač, preminuo je u 87. godini.
Rođen 1939., Vejvoda je diplomirao 1964. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistarske studije nastavio 1978.–1979. na Johns Hopkins Universityju u Baltimoreu, gdje je istraživao primjene kablovske televizije u urbanizmu. Doktorirao je tehničke znanosti 1993. na zagrebačkom sveučilištu.
Profesionalni trag ostavio je na brojnim međunarodnim adresama: u rimskom studiju prof. Luigija Piccinatoa radio je na urbanističkim projektima (1965./66.), u Edinburghu kod Roberta Matthewa, Johnson Marshall & Partners bavio se projektiranjem poliklinike i sveučilišnih objekata (1967./68.), a potom je predavao na Manchester College of Art and Design (1968.–1970.).
Povratkom u Hrvatsku sudjelovao je u UNDP-ovu projektu Gornji Jadran (1970./71.) te kao planer u Riječkom urbanističkom birou na izradi Generalnog plana grada (1973.–1980.). Posebnu je pažnju posvetio revitalizaciji kulturne baštine: samostanskom kompleksu Pustinja Blaca na Braču (1980.–1984.) te dobrima na otocima Cresu i Lošinju (1984.–1986.).
Generacije studenata pamtit će ga s Fakulteta za turizam i hotelski menadžment u Iki i Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje je predavao kolegije iz arhitekture, urbanizma, ekologije i vizualnih medija. Uz akademski rad, Vejvoda je surađivao na dokumentarnim i igranim filmovima te priredio niz tematskih izložbi.
Odlaskom profesora Vejvode domaća arhitektonska i kulturna scena ostaje bez neumornog istraživača prostora i medija čiji su projekti ostavili trajan trag na Jadranu i u obrazovanju budućih stručnjaka.