Ion Iliescu, političar koji je obilježio tranziciju Rumunjske iz komunizma u višestranačje, umro je u utorak u 95. godini.
Iliescu se nametnuo tijekom revolucije u prosincu 1989. kada je, nakon svrgavanja i pogubljenja Nicolaea Ceaușescua, zajedno s istomišljenicima formirao Nacionalni front spasa i preuzeo vlast uz potporu vojske. U svibnju 1990. pobijedio je na prvim slobodnim izborima, a mandat je obnovio 1992. i 2000. godine. Iako se 2004. povukao iz aktivne politike, ostao je utjecajan unutar Socijaldemokratske stranke, premda su mu bolesti – među njima i rak pluća dijagnosticiran prije dva mjeseca – ograničavale javne nastupe.
Rođen 1930., školovao se u Moskvi i uspješno napredovao u Komunističkoj partiji, no položaj mu je oslabio zbog sukoba s Ceaușescom. Upravo mu te veze s prijašnjim režimom godinama nisu dale mira. Antikomunistički prosvjedi na Sveučilišnom trgu u Bukureštu 1990. kulminirali su kada je Iliescu pozvao rudare iz Jiu Vale da razbiju demonstracije, događaj koji je pod nazivom „Mineriada” ostao upisan kao jedno od najkrvavijih poglavlja postsocijalističke Rumunjske.
Rumunjsko pravosuđe tek je ove godine službeno reagiralo. U travnju 2024. Iliescu i bivši premijer Petre Roman optuženi su za zločine protiv čovječnosti zbog nasilja u lipnju 1990. Tužitelji tvrde da je koordinirana akcija državnih struktura rezultirala s četiri smrtno stradale osobe, dvjema silovanjima, više od 1 300 ozlijeđenih i preko 1 200 nezakonito pritvorenih građana.
Kritičari smatraju da bi rumunjska demokratska tranzicija krenula drugim smjerom da je 1990. bio prihvaćen Timișoarski proglas kojim bi se bivšim komunistima zabranilo obnašanje javnih funkcija. Pristalice, pak, ističu da je Iliescu stabilizirao zemlju, pokrenuo proces europske integracije Snagovskom deklaracijom iz 1995. te u posljednjem mandatu dovršio ulazak Rumunjske u NATO.
Ion Iliescu ostat će zapamćen kao političar koji je oblikovao suvremenu Rumunjsku, ali i kao simbol podijeljene ostavštine u kojoj se isprepliću težnja za demokratizacijom i sumnje u nedovršenu lustraciju prošlosti.