Bruni de la Motte, njemačko-britanska novinarka, sindikalistica i stručnjakinja za englesku književnost, umrla je u Londonu u 74. godini, objavio je njezin suprug.
Rođena 1951. u malom selu u Tirinškoj, u tadašnjoj Njemačkoj Demokratskoj Republici, Brunhild de la Motte odrasla je u obitelji tajnice Eve i poljoprivrednog inženjera Ernsta de la Mottea. Nakon školovanja u Nordhausenu upisala je studij engleskog jezika na Sveučilištu u Potsdamu, gdje je 1974. doktorirala pod mentorstvom izbjeglog američkog profesora Leonarda Goldsteina.
Akademsku karijeru gradila je kao predavačica engleske književnosti, s radovima o položaju žena u viktorijanskim djelima. Paralelno je slobodno pisala za njemačke medije, među ostalim i dnevnik „Neues Deutschland”, u kojemu je objavila opsežne intervjue s Tonyjem Bennom i Haroldom Pinterom. Iskustva života u DDR-u kasnije je opisivala i za britanski politički magazin New Statesman.
Na Shakespeareovu skupu u Weimaru 1985. susrela je budućeg supruga; četiri godine poslije, netom prije pada Berlinskog zida, s dva sina iz prvog braka preselila se k njemu u London. Zajedno su napisali knjigu „Stasi State or Socialist Paradise? The German Democratic Republic and What Became of It”, koja je i danas popularna među studentima recentne njemačke povijesti.
Godine 1990. odlučila je napustiti akademiju i pridružila se javnom sindikatu Unison. Od početne pozicije tajnice napredovala je do nacionalne sindikalne dužnosnice zadužene za obrazovni sektor, gdje je ostala sve do umirovljenja 2016.
Nakon povlačenja iz sindikata postala je povjerenica Marksove memorijalne knjižnice, nastavivši se baviti poviješću radničkog pokreta. Slobodno vrijeme posvetila je vrtlarstvu: njezin londonski vrt bio je poznat po cvijeću koje je cvalo tijekom cijele godine, u bojama koje su se poklapale s njezinim prepoznatljivim veselim odijevanjem i krupnim nakitom.
Iza Bruni de la Motte ostali su suprug, sinovi Robin i David, dvoje unučadi – Melissa i Denis – troje braće i sestara te otac.