Britansko-ukrajinska spisateljica Marina Lewycka umrla je u 79. godini od posljedica rijetkoga neurodegenerativnog poremećaja multiple sistemske atrofije (MSA), potvrdio je njezin zastupnik.
Lewycka je rođena 1946. u britanskom izbjegličkom kampu u Kielu, gdje su se nakon rata zatekli njezini ukrajinski roditelji, prisilno odvedeni na rad u nacističku Njemačku. Obitelj se ubrzo preselila u Englesku, gdje je Marina odrasla i završila školovanje.
Prvijenac „Kratka povijest traktora na ukrajinskom” objavila je 2005., u 58. godini. Roman – inspiriran obiteljskim trzavicama, gubitkom majke i ocem inženjerom koji se zaljubljuje u mnogo mlađu ženu – osvojio je nagradu Bollinger Everyman Wodehouse za humorističku prozu, ušao u uži izbor za Orangeovu nagradu, a bio je i među kandidatima za Bookera. Preveden je na 35 jezika i Lewycki priskrbio reputaciju jedinstvenoga komičnog glasa britanske književnosti.
„Marina je na scenu doslovce izbila svojim nezaboravnim i bestselerskim prvim romanom”, rekao je njezin agent Bill Hamilton, naglasivši spoj „komičnog osjećaja za farsu” i „aktivističkog osjećaja za socijalnu pravdu” koji je obilježio sve kasnije knjige.
Nekadašnja urednica Juliet Annan opisala ju je kao „smiješnu, toplu, ekscentričnu i političnu na najbolji mogući način” te poručila kako će njezino „angažirano, duhovito djelo ostati ozbiljan i urnebesan zapis jednog vremena i prostora”.
Prije nego što se posvetila fikciji, Lewycka je predavala medijske studije na sveučilištu Sheffield Hallam i ondje završila tečaj kreativnoga pisanja na kojem je dotjerala rukopis svojeg debitantskog romana.
Slijedili su naslovi „Dvije karavane” (2007.) – nominiran za Orwellovu nagradu za političko pisanje – zatim „Svi smo od ljepila” (2009.), „Svakojake kućne ljubimce, žive i mrtve” (2012.) te „Lubetkinova ostavština” (2016.), ponovno u konkurenciji za Wodehouse. Posljednji roman, „Dobri, loši i mrvicu glupi”, objavljen je 2020.
U Sheffieldu, gdje je živjela do kraja, autorica je posljednjih godina javno govorila o životu s MSA-om. U jednom je tekstu priznala da sve više ovisi „o prijateljima i dobroti nepoznatih”, ali i kako joj sporiji ritam pisanja ponekad „otvara nove putove kreativne misli” te joj „izvlači osmijeh kad se čini da za njega nema razloga”.
Marina Lewycka bila je prva žena koja je u prvih 16 godina postojanja osvojila Wodehouseovu nagradu. Iza sebe je ostavila partnera, povjesničara Donalda Sassoona, i kćer Sonju.