Claudette Colvin, tada 15-godišnja učenica koja je 1955. u Montgomeryju u Alabami odbila ustupiti mjesto u autobusu bijeloj putnici, preminula je u 86. godini pod hospicijskom skrbi u Teksasu, potvrdila je obitelj.
Colvinin prkos rasnim pravilima segregacije zbio se devet mjeseci prije znatno poznatijeg čina Rose Parks. Unatoč tomu, tadašnji su je čelnici pokreta za građanska prava zaobišli zbog njezine dobi, siromašnog podrijetla i tamnije puti, procjenjujući da će starija, blaga i društveno prihvatljivija Parks biti pogodniji simbol otpora.
Uhićenje petnaestogodišnjakinje ipak je postalo ključno u sudskoj borbi protiv segregacije. Colvin je bila među tužiteljicama i glavna svjedokinja u slučaju Browder protiv Gaylea, koji je 1956. završio odlukom Vrhovnog suda Sjedinjenih Država da je razdvajanje putnika u javnom prijevozu protuustavno.
Kasnije je godinama radila kao njegovateljica i samohrana majka, uglavnom izvan svjetla pozornosti. "Ne želim umanjiti zasluge gospođe Parks, ali Claudette nam je svima dala moralnu hrabrost da učinimo ono što smo učinili", prisjetio se odvjetnik Fred Gray, koji je vodio povijesni slučaj.
Tek posljednjih godina Colvin je uspjela ishoditi brisanje svoga maloljetničkog dosjea, a povjesničari su počeli isticati njezinu ulogu kao jedne od prvih iskri pokreta koji je iznjedrio bojkot autobusa u Montgomeryju i katapultirao Martina Luthera Kinga Jr. na nacionalnu scenu.
Colvin je u intervjuima objašnjavala da je tog dana u autobusu osjećala "Harriet Tubman na jednom, Sojourner Truth na drugom ramenu" i da ju je "povijest prikovala za sjedalo". Taj osjećaj, kazala je, bio je jači od straha od policije koja ju je na kraju nasilno izvela iz vozila.
Njezin životni put, obilježen i ranom trudnoćom nakon, kako je sama opisala, silovanja, svjedoči o složenosti stvarnih ljudi iza simbola pokreta. Iako je ostala daleko od reflektora, njezina smrt podsjeća da je borba za ravnopravnost često nosila nevidljiva imena – a Claudette Colvin bila je jedno od najvažnijih.