Brigitte Bardot, jedna od najpoznatijih zvijezda europskog filma 20. stoljeća i glasna zagovornica prava životinja, umrla je u 91. godini.
„Fondacija Brigitte Bardot s golemom tugom objavljuje smrt svoje osnivačice i predsjednice, gospođe Brigitte Bardot, svjetski priznate glumice i pjevačice koja je odlučila napustiti svoju blistavu karijeru kako bi život i energiju posvetila dobrobiti životinja i radu svoje fondacije”, priopćila je organizacija, ne navodeći mjesto ni vrijeme smrti.
Zvjezdani uspon započeo joj je 1956. filmom „I Bog stvori ženu”, koji je režirao tadašnji suprug Roger Vadim. U sljedeća dva desetljeća Bardot je u javnosti utjelovila pojam seks-simbola, a njezina pojava obilježila je francusku i svjetsku popularnu kulturu.
Rođena 1934. u Parizu, odrastala je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, no talent za ples odveo ju je u Conservatoire de Paris. Još kao petnaestogodišnjakinja krasila je naslovnicu časopisa Elle, što joj je otvorilo vrata filmskih studija. Nakon manjih uloga uslijedile su glavne – od hit-komedije „Doctor at Sea” do drama „Istina” Henrija-Georgesa Clouzota i „Prezir” Jean-Luca Godarda.
Uz glumu je nizala i glazbene uspjehe; Serge Gainsbourg napisao je za nju originalnu verziju pjesme „Je t’aime… moi non plus”. Međutim, teret slave brzo joj je postao pretežak. „Ludilo koje me okruživalo uvijek mi se činilo nestvarnim. Nikad nisam bila doista spremna za život zvijezde”, priznala je 1996. godine.
Godine 1973., sa svega 39, povukla se iz filmskog svijeta. Aktivizam za životinje postao je njezina nova misija – od prosvjeda protiv lova na tuljane 1977. do osnivanja vlastite fondacije 1986. Pisma prosvjeda slala je svjetskim čelnicima zbog ubijanja pasa u Rumunjskoj, delfina na Farskim otocima ili mačaka u Australiji.
Oštri nastupi prelijevali su se i u politiku. Bardot je više puta bila osuđena zbog poticanja rasne mržnje zbog izjava o muslimanskoj populaciji i imigrantima, a otvoreno je podupirala krajnju francusku desnicu. Kontroverze nisu umanjile njezin status kulturne ikone, ali su zaoštrile podjele u javnosti.
Četiri je puta bila u braku – s Vadimom (1952.–1957.), Jacquesom Charrierom (1959.–1962.) s kojim je dobila sina Nicolasa, njemačkim playboyjem Günterom Sachsom (1966.–1969.) te Bernardom d’Ormaleom, političkim savjetnikom, za kojeg se udala 1992.
Bardot je 1969. postala i prva stvarna osoba koja je poslužila kao model za Marianne, alegorijski lik Francuske Republike. Utjecaj na popularnu kulturu bio je toliko snažan da su, primjerice, mladi John Lennon i Paul McCartney svoje djevojke nagovarali da oboje kosu u plavo kako bi nalikovale slavnoj Francuskinji.
Smrću Brigitte Bardot francuska kinematografija gubi jednu od svojih najsjajnijih, ali i najkontroverznijih zvijezda, a svijet aktivizma prepoznatljivo lice borbe za prava životinja.