Ernestinovo je proteklog vikenda ugostilo Alexandru Armstrong, praprapraunuku Ernestine Klein – žene čije je ime selo ponosno nosi već 160 godina. Armstrong je iz Engleske stigla s mužem, dvjema kćerima, njihovim supruzima i trima unukama kako bi, kako kaže načelnica Marijana Junušić, „vidjela gdje su živjeli i što su radili njezini predci”.
Obitelj je obišla Galeriju likovne udruge Petar Smajić i rodnu kuću Kleinovih, a mještani su odmah uočili dražesnu podudarnost: praprapraunuka je, baš poput slavne pretkinje, nosila prepoznatljiv šešir. „Alexandra je iz Ernestinova otišla sretna, ispunjena srca i ponosna na svoje pretke”, dodaje načelnica.
Dolazak potomaka potaknuo je i prisjećanje na dramatičan početak sela. Prije stoljeće i pol područje je bilo tek močvara koju su doseljenici, predvođeni Hermanom Eisnerom i Julijom Kleinom, mukotrpno isušili. Nakon poplava, suše i prijetnje gladi, sudbina im je zadala još jedan udarac – koleru koja je tada harala Osijekom.
Legendarna Ernestina Klein nije dvojila: otišla je u zaraženi grad pomagati bolesnima i zahvaliti Osječanima što su dijelili hranu s Ernestinovčanima. Kada se bolest proširila i na selo, u vlastitoj je kući otvorila improviziranu bolnicu, prodavši sav nakit i haljine kako bi nabavila lijekove. I sama je teško oboljela, no nakon njezina oporavka zahvala mještana bila je jasna – naselje je nazvano Ernestinenhof, kasnije Ernestinovo.
„Mi, današnji stanovnici, zahvalni smo svima koji su svojim nesebičnim trudom pridonijeli razvoju naše male, ali predivne zajednice”, ističe Junušić. U znak trajne počasti na ulazu u selo danas stoji skulptura Ernestine Klein, podsjetnik na hrabrost, zajedništvo i humanost zbog kojih se Ernestinovo iz močvarnog tla pretvorilo u „mjesto poželjnog življenja”.