Na zapuštenom dijelu pulskog Pragrandea ovih je dana otkrivena gotovo zaboravljena hortikulturna riznica: Fischerova klijališta s kraja 19. stoljeća, nekadašnji gradski rasadnik koji je hranio parkove, drvored i trgove u doba najintenzivnijeg širenja Pule pod Austro-Ugarskom.
Građanska inicijativa Jestiva Pula na čelu s dugogodišnjom aktivisticom Ivom Maslovar prva je ukazala na vrijednost lokacije, a priču je u javnost iznio poznati vrtlar i aktivist Kruno Pekas. On naglašava da je riječ o „radnom krajoliku, tvornici zelenila” bez koje ne bi bilo prepoznatljive pulske urbane vegetacije.
Očuvani betonski okviri, zarasli u travu i samoniklo bilje, jasno svjedoče rasadničkoj namjeni prostora. „Takvi su se elementi postavljali upravo krajem 19. stoljeća. Kad to vidite, nema dileme – ovo nije zapuštena livada, nego povijesni gradski rasadnik”, kaže Pekas.
Problem je što povijesne granice lokaliteta još nisu stručno utvrđene, a u neposrednoj blizini planirana je gradnja zadružnih stanova. „Možda aktualni projekt ne dira klijališta, ali sutra netko može reći da je to neiskorištena površina. A tada je kasno”, upozorava Pekas.
Zbog toga je Gradu Puli, Konzervatorskom odjelu i gradonačelniku upućen zahtjev za hitnim pokretanjem postupka zaštite u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Aktivisti traže barem privremenu, a potom i trajnu zaštitu jedinstvene hortikulturne cjeline.
Pragrande inače obuhvaća i vrijednu močvarnu „gradsku divljinu”, predstavljenu projektom „Pragrande – divlje srce Pule”, gdje se isprepliću povijesni slojevi grada i iznimna biološka raznolikost. „Ovdje se susreću povijest, priroda i suvremeni grad. Ako to izgubimo, gubimo nešto što se više nikada ne može vratiti”, zaključuje Pekas.