Požežanka Ema Letić (28) posljednjih je tjedana privukla pozornost hrvatske javnosti jednominutnim filmom za projekt Moja.hr, u kojem je predstavljala Požeško-slavonsku županiju. Iako školovana sopranistica, Letić je karijeru usmjerila prema 3D animaciji – a pritom nije zapostavila ni glazbu.
Rođena multitalentiranost Letić je još kao dijete pokazivala izvanredan sluh: kada je na obiteljskom radiju čula kinesku pjesmu, otpjevala ju je bez greške. „Strani su mi jezici u glazbi prekrasni – svi smo tada ujedinjeni”, kaže mlada umjetnica koja je dosad pjevala na devet jezika, pa i na izmišljenom vilinskom.
Od metala do valcera Tijekom studija u Puli nastala je njezina prva metal opera „Night Dancer”, potpisana umjetničkim imenom Lacrima. Tekst je u početku bio poezija, a kasnije je, uz pomoć prijatelja, pretvoren u skladbu koja zvuči poput „metal valcera” – žanrovske kombinacije kakvu Letić dotad nije pronašla na sceni.
Suradnja bez granica Talent ju je poveo i preko Atlantika: s američkim bendom Preludium Fury snimala je vokale na daljinu. Glavna prepreka bila je oprema, no improvizacijom je stigla do kvalitetnih snimki, a ponekad bi, kaže, upravo prva verzija ostala završna.
Animacija kao ispušni ventil Iako joj pjevanje nedostaje, crtanje i animacija prati je od srednjoškolskih dana. U Koprivnici je diplomirala medijski dizajn, a znanje je proširila u Novskoj na specijaliziranom tečaju rada u Blenderu, za koji joj je – otkriva – rekla baka. Danas kao vanjska suradnica predaje 3D animaciju na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja u Požegi.
Nagrađeni filmovi Kratki animirani radovi redovito joj ulaze u izbor 60 najboljih na festivalima, no najveći uspjeh zasad je igrani jednominutni film „Okrutni obrat života”, koji je osvojio nagradu publike u Požegi i plasirao se na svjetski festival Unica u Londonu. Poruka filma: i „najljepši cvijet” prvi se ubere – ljepota sama po sebi nije jamstvo trajnosti.
Zašto ostati u Požegi? U filmu za Moja.hr Letić je odgovorila da ju u Požegi drže ljubav i golemi, često neiskorišteni potencijal grada. Vjeruje da ga umjetnost može dodatno oživjeti, osobito u vremenu kada umjetna inteligencija prijeti „praznom umjetnošću bez duše”.
Pogled u budućnost Cilj joj je spojiti glazbu i animaciju u vlastitom studiju te stvoriti crtani film ili seriju. Trenutačno traži crtače i glumce za sinhronizaciju: nije joj bitna popularnost, nego energija koja „oživljava lik”. Ustrajna je u namjeri da dokaže kako i Hrvatska može konkurirati svjetskim animatorima – baš kao nekad „Surogat”.