Kanadska sezona šumskih požara ušla je u drugi najgori zapisani ciklus – ali ove godine vatra gori ondje gdje je donedavno bila rijetkost. Više od 60 % ukupno opožarene površine zahvatilo je prerijske provincije Saskatchewan i Manitoba, dok se Atlantic Canada suočava s nizom nekontroliranih požara koji iscrpljuju lokalne resurse.
• Evakuacije i zabrane kretanja
– Deseci tisuća ljudi morali su napustiti domove.
– Newfoundland i Labrador uveli su privremitu zabranu terenskih vozila u šumama, a premijer John Hogan poručio kako pokrajina „jednostavno ne može podnijeti dodatni rizik”.
– Nova Škotska je, uz istu zabranu, zatvorila pješačke staze, kampove i ribolovišta nakon što je 15-hektarski požar buknuo nadomak Halifaxa. „Uvjeti su izrazito suhi, kiša se ne nazire, rizik je ekstreman”, upozorio je premijer Tim Houston.
• Rekordna sezona u brojkama
– Do sada je u 2025. izgorjelo gotovo 7,5 milijuna hektara – daleko iznad desetogodišnjeg prosjeka.
– Prošlogodišnja, najgora sezona u povijesti, sada se ponavlja „ali s novom geografijom”, ističe Paul Kovacs iz Instituta za smanjenje katastrofalnih gubitaka. Prema njegovim riječima, ove je godine uništeno i više objekata nego 2023.
• Zašto se karta rizika mijenja?
– Klimatske promjene donose dulje sušne periode i više temperature, pa i regije koje su prije imale „nisku opasnost” postaju lako zapaljive.
– „Ovo je naša nova realnost i moramo je prihvatiti”, kaže Kovacs, zazivajući „promjenu mentaliteta” i veće ulaganje u zaštitu domova.
– Postdoktorandica Jen Baron s University of British Columbia upozorava da „vrlo malo dijelova Kanade može reći da je potpuno zaštićeno od požara”. Savezna vlada stoga ulaže više milijuna dolara u proučavanje rizika i prilagodbe.
• Pogled unaprijed
Baron ističe kako će umjesto „jedne velike požarne godine svakih 15 ili 20”, sada „svaka godina biti velika – negdje u zemlji”. Neizvjesnost oko budućih suša otežava planiranje, ali znanstvenici se slažu: požari će ostati trajni dio kanadskog krajolika i politike upravljanja šumama.
Dok se Kanada bori s promijenjenom geografijom vatrenih frontova, slične scene odvijaju se i u južnoj Europi, gdje Španjolska i Portugal bilježe stotine tisuća hektara pepela. Globalni požarni pritisak tako pokazuje da je prilagodba – od lokalnih zabrana do nacionalnih strategija – postala nužnost, a ne izbor.