Gotovo milijun hektara ukrajinskog tla izgorjelo je 2024., više nego dvostruko u odnosu na ukupnu opožarenu površinu u cijeloj Europskoj uniji iste godine. Vatra se u luku širi uzduž bojišnice, a najteže su stradale šumske zone Harkivske, Donjecke, Luhanske i Zaporiške oblasti.
Studenok u plamenu
U selu Studenok kraj Izjuma buknula je jedna od najrazornijih vatri. Mještanka Natalija Priprosta uspjela je izbaviti majku i najnužnije dokumente, ali ne i stoku; dim i brzina plamena sve su progutali. Mine i neeksplodirana sredstva, razasuti nakon ruske okupacije 2022., detonirali su na žegi, raznoseći užarene krhotine 700–800 metara uokolo, prisjeća se starješina sela Serhij Kohan. Tek kad se vjetar predvečer primirio, vatrogasci su mogli prići i obuzdati vatru.
Mašinerija rata raspiruje plamen
- Eksplozije granata, raketa i mina neprestano potpaljuju nove požare.
- U prva osam mjeseci 2025. čak 60 % svih šumskih požara na područjima pod ukrajinskom kontrolom zabilježeno je u Harkivskoj oblasti.
- Trećina izgorenih površina 2024. bila je poljoprivredna zemljišta koje tek prekriva mladi šumarak ili trava.
Dronovi protiv vatrogasaca
Dok gase vatru, vatrogasci i čuvari nacionalnih parkova sve češće postaju mete ruskih bespilotnih letjelica. Direktor Nacionalnog parka Kamjanska Sič, Serhij Skorik, opisuje svakodnevicu:
„Dronovi su stalno iznad nas… Dok nekoliko ljudi gasi požar, dvojica stoje s puškama da spriječe udar na cisternu.”
Elektroničko ometanje novije generacije dronova više ne zaustavlja, pa posade koriste lovačke puške. Prema svjedočenjima, napadi često slijede obrazac „dvostrukog udara”: prva eksplozija izaziva požar, a druga pogađa vozila koja dolaze u pomoć.
Jesu li napadi ratni zločin?
Tužitelji pokušavaju dokazati da su udari usmjereni na šumske ekosustave i spasioce namjerni. Zamjenik čelnika Hersonskog tužiteljstva Vitalij Nikitin tvrdi da „nije riječ o slučajnom granatiranju – svaka je paljba svjesna vojna odluka”. No istrage su spore: područja su često minirana ili pod stalnom vatrom, što onemogućuje očevid.
Minska barijera
• Više od dva milijuna mina čini Ukrajinu jednom od najzaminiranijih zemalja svijeta.
• U Šumariji Izjum oko 90 % teritorija i dalje je minirano; pirotehničari moraju raščistiti teren prije nego što vatrogasne ekipe priđu plamenu.
• Protupješačke „latice” izbačene iz dronova ponovno zasipaju već očišćene površine, kaže Skorik.
Ekološka rana koja teško zacjeljuje
Prema satelitskim analizama, gubici šumskog pokrova u Donjeckoj oblasti lani su bili 40 puta veći od prosjeka između 2001. i 2023. godine. Ekologinja Kateryna Poljanska upozorava da bi obnova nekih staništa mogla potrajati 70–80 godina – ako se uopće oporave. Uništeni su i reliktni borovi na vapnenačkim padinama u Svetim gorama; granatiranje je razmrvilo stijene stare milijune godina.
Gubitak šuma prijeti i poljoprivredi, podsjeća istraživač Petro Potapov: drvoredne sastojine posađene uz oranice zadržavaju vjetar, snijeg i vodu. Bez njih regionalni prinosi mogu pasti.
Osobna bitka za svaki hektar
Skorik, koji od 2022. živi u podrumu parka jer mu je dom uništen, odbija otići: „Ovo je moje dijete, ja sam jedini ravnatelj od osnutka. Ako nećemo mi, tko će ga čuvati?” Između gašenja i razminiranja on i njegovi ljudi bore se za svaki preostali hektar rijetke stepe i poplavnih šuma duž Dnjipra.
U kovitlacu rata vatra, eksplozivi i bespilotne letjelice pretvaraju istočnu Ukrajinu u crnu rupu na europskoj karti požara. Kolika će biti konačna cijena za ljude, prirodu i poljoprivredu – tek treba zbrojiti.