U Donjem Predrijevu, malom mjestu u općini Zdenci, noćni je požar u nekoliko sati progutao gotovo cijelu kuću Ane i Slavomira Slatinac. Vatra je izbila oko ponoći, a Ana je, gledajući televiziju, najprije čula lupanje iznad glave. Kada je izašla iz dnevnog boravka, krov je već bio u plamenu.
„Plamen je šiktao na sve strane”, prisjetila se. Uspjela je probuditi supruga, nazvati sina i alarmirati susjede, no selo nema vlastito vatrogasno društvo ni opremu. Vatrogasci iz Čačinaca, Zdenaca i Crnca stigli su brzo, ali kuća se uspjela spasiti samo djelomično – ostali su natopljeni zidovi i jedna mala prostorija koja im je služila kao ljetna kuhinja.
Susjed Miroslav Mitrović opisao je kako se požar širio „nevjerojatnom brzinom”. Sin Slavko uspio je iz kuće iznijeti majčine lijekove i dio dokumenata, no većina onoga što su supružnici godinama stvarali nestala je u plamenu.
Tragedija je tim veća što su Ana i Slavomir kuću upravo bili obnovili: postavili novi laminat, uredili zidove i stropove, a požar je, prema prvim procjenama, krenuo od dimnjaka drugi put kada je peć po hladnijem vremenu zapaljena. Slavomirova mirovina od 600 eura – od čega 150 otpada na kredit – jedini je stalni prihod obitelji, uz nekoliko ovaca i vrt.
Unatoč svemu, odlazak ne razmatraju. „Tu je naše srce, tu su naši sinovi odrasli, tu su sve uspomene”, kaže Ana, dok Slavomir dodaje da će dati sve od sebe da ponovo sagrade dom: „Bar smo izvukli živu glavu. Ništa neće biti kao prije, ali mora se živjeti.”
Solidarnost sela bila je trenutačna. Mještani su gasili požar rame uz rame s vatrogascima, a dan poslije krenula je i humanitarna akcija koja je, prema riječima načelnika Zdenaca Tomislava Durmića, „podigla gotovo cijelu Hrvatsku na noge”. Općina Zdenci iz proračuna izdvaja sredstva za ovakve izvanredne slučajeve, a pomoć stiže i iz susjedne općine Crnac te brojnih pojedinaca.
Organizatori prikupljaju donacije kako bi se pokrili prvi troškovi obnove kuće, a Durmić vjeruje da će zajedničkim snagama obitelji Slatinac biti vraćen krov nad glavom.
S dubokim borbama iza sebe i, unatoč suzama, Ana i Slavomir ostaju na zgarištu koje još nazivaju domom – svjesni da iza njih stoji čitava zajednica spremna pomoći im da ponovno stanu na svoje noge.