Kada je grom 4. srpnja zapalio suhi šumski pojas na sjevernom obodu nacionalnog parka Grand Canyon, vatrogasci su procijenili da je sigurnije pustiti plamen da lagano gori. Kiše prethodnih tjedana navlažile su tlo, a ljetni monsuni trebali su stići uskoro. No sedam dana kasnije strategija „control and contain” dramatično je propala.
- srpnja vatra je probila linije obuzdavanja i u jednom danu narasla deseterostruko. „The fire sounded like a freight train coming towards us”, prisjetio se jedan od pripadnika Nacionalne službe parkova koji je sudjelovao u borbi s plamenom. Do jutra 12. srpnja uništeno je oko 70 objekata – povijesni Grand Canyon Lodge, deseci posjetiteljskih kabina, uredi i domovi zaposlenika.
Dvije i pol tisuće hektara pod pepelom – Požar nazvan Dragon Bravo trenutačno je obuhvatio gotovo 12 000 jutara (oko 4 900 hektara) i jedva je 2 % obuzdan. – Više od 750 vatrogasaca pokušava ga zaustaviti. – Sezona na North Rimu službeno je završena; stotine radnika nacionalnog parka i koncesionara ostale su bez posla i smještaja.
„We were trapped. We thought we were going to die”, opisao je isti vatrogasac noć u kojoj su plamenovi visoki 30 metara okružili ekipu, dok su plinske boce detonirale oko njih. Nedostajala su im dva vatrogasna vozila, buldožer i dodatne ekipe; zračna potpora stigla je tek sljedeći dan.
Rasprava o odluci Bivši šef hitnih službi parka Ken Phillips uvjeren je da je puštanje požara bila pogreška: „The North Rim did not need to burn the way it did and put firefighters in harm’s way.” Podsjetio je da su i 2006. snažni vjetrovi već izmaknuli jednoj „upravljanoj vatri” kontroli. Park je u priopćenju opisao požar kao „devastating event”, dok je glasnogovornica Rachel Pawlitz ustvrdila da je početno gašenje bilo „expertly handled”.
Ekološke posljedice Spaljena zona hrani Roaring Springs – jedini izvor pitke vode u parku. Stručnjaci, poput hidrologa Marka Nebela, upozoravaju da pepeo i kemijski retardanti mogu kontaminirati podzemne tokove te ubrzati eroziju i poplave u kanjonu Bright Angel Creek.
Povijesni gubitak Grand Canyon Lodge, sagrađen 1936., bio je dragulj „national park rustic” arhitekture: kameni zidovi od vapnenca Kaibab, krovovi od greda ponderosa bora i ogromni panoramski prozori. Fotografije nakon požara pokazuju samo gola kamena pročelja i dvije nedodirnute adirondack stolice. Državna konzervatorica Kathryn Leonard nada se da se dijelovi mogu spasiti, ali priznaje: „Historic resources are non-renewable and the workmanship in the cabin and lodge interiors can’t be replaced.”
Istraga i nada Guvernerica Arizone Katie Hobbs zatražila je službenu istragu odluka Službe nacionalnih parkova. Dok vatrogasci i dalje brane Kaibab plato, dugogodišnji zaposlenik John McFarland podsjeća na širu sliku: „The Grand Canyon is still there… The place will come back.”