Proučavajući roman „Život nastanjen sjenama”, jedan je hrvatski povjesničar naišao na epizodu koja ga je, kako kaže, „iznenada suočila s potpuno zaboravljenim zločinom”. U autobiografski intoniranom djelu akademik Ivan Aralica opisuje ratna zbivanja u svom zavičaju, a osobit naglasak stavlja na pokolj u prominskom selu Puljane. Prema Araličinim zapisima, 2. veljače 1993. ondje je ubijeno osmero mještana starije životne dobi.
„Shvatio sam da se radi o zaboravljenom zločinu”, istaknuo je povjesničar nakon što je krenuo provjeravati navedene detalje. Podaci koje je pronašao potvrdili su Araličine navode: osmero nemoćnih ljudi pogubljeno je usred rata, a slučaj je godinama ostao gotovo nepoznat široj javnosti.
Aralica, jedan od najuglednijih hrvatskih pisaca, u romanu spaja memoarske crtice s književnom fabulom kako bi prikazao razaranja i traume kroz koje je njegovo rodno mjesto prolazilo početkom devedesetih. Upravo ta kombinacija stvarnih i literarnih fragmenata, smatra povjesničar, omogućila je da tragični događaj iz Puljana ispliva na površinu.
Premda nisu objavljeni novi procesni dokumenti niti su najavljene istrage, otkriće je ponovno potaknulo razgovore o potrebi sustavnijeg bilježenja i komemoriranja civilnih žrtava Domovinskog rata. Lokalno stanovništvo, navodi se u bilješkama samog romana, i danas obilježava 2. veljače u tišini, paleći svijeće za osmero ubijenih sumještana.