Njemačke sigurnosne službe posljednjih mjeseci bilježe nagli porast kibernetičkih napada, sabotaža i dezinformacijskih kampanja. Vojni analitičari upozoravaju da ti hibridni pritisci više nisu izolirani incidenti nego uvod u potencijalno otvoreni sukob – i upravo takvim scenarijem bavi se novi, 24-strani povjerljivi Operativni plan za Njemačku (OPLAN).
Planom se predviđa da bi Njemačka, kao glavno logističko središte i tranzitni koridor unutar Saveza, u ranoj fazi velikoga rata postala „prioritetna meta konvencionalnih napada dugometnim oružjem”. Napadi bi, navodi se, bili usmjereni i na vojsku i na ključnu civilnu infrastrukturu: prometne mreže, energetiku, zdravstveni sustav.
Pet faza eskalacije
- rano otkrivanje prijetnji i odvraćanje;
- nacionalna obrana;
- kolektivna obrana NATO-a;
- stabilizacija nakon sukoba;
- postkonfliktni oporavak.
Prema dokumentu, Njemačka se trenutačno nalazi u prvoj fazi: prikuplja podatke, jača koordinaciju vlade i vojske te ubrzano podiže logističku spremnost. Poseban naglasak stavlja se na:
• zaštitu željezničkih i cestovnih pravaca za kretanje saveznika; • osiguranje energetske opskrbe i telekomunikacija; • pripravnost zdravstvenog sustava za masovne žrtve; • angažman privatnog sektora bez kojega, kako se upozorava, „plan nije izvediv”.
Šira uloga domaćih snaga
OPLAN predviđa aktivaciju unutarnjih vojnih jedinica koje bi štitile strateške objekte i osiguravale neometan tranzit trupa, dok se borbene formacije šalju na vanjske crte bojišta. Civilne strukture, od željeznica do bolnica, više se ne smatraju sporednom nego ravnopravnom komponentom obrane.
Hibridni rat već traje
Njemačke institucije već osjećaju pritisak. Savezne vlasti bilježe porast ruskih špijunskih aktivnosti, napada na mrežnu infrastrukturu i kampanja utjecaja usmjerenih na politički sustav i javno mnijenje. Ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt upozorio je da je Njemačka „dnevna meta hibridnog rata”.
Sve to, stoji u povjerljivom planu, može „u temelju pripremati vojni sukob”. Stoga Berlin ubrzano prilagođava logistiku i obrambene kapacitete, svjestan da bi se u eventualnom velikom sukobu prvi našao pod vatrom – i to ne samo granata, nego i kibernetičkih kodova.