Dublin – Irska je ovoga tjedna svečano obilježila 250 godina od rođenja Daniela O’Connella, karizmatičnog „Osloboditelja“ koji je izborio katoličku emancipaciju i potaknuo borbu za ukidanje Akta o uniji. Uz govore i polaganje vijenaca, proslavu je zasjenila višedesetljetna enigma: gdje je njegovo srce?
Na samrti 1847. O’Connell je izrazio posljednju želju: „My body to Ireland, my heart to Rome and my soul to heaven.” Tijelo mu počiva u Dublinu, ali je srce – prema uputama – otpremljeno u Irsku kolegiju pri crkvi Sant’Agata dei Goti u Rimu. Kad je kolegij 1927. preselio, urni s balzamiranim srcem više nije bilo ni traga.
Povodom obljetnice potomci i povjesničari ponovno traže sustavnu potragu. Praunuk u šestom koljenu, Maurice O’Connell, upozorio je za javnu televiziju RTÉ: „It’s a travesty if it was just left like that… But you’ve got to try and find it.” Nada se da bi se relikvija, ako se pronađe, mogla sahraniti uz O’Connellovu suprugu Mary na otoku Abbey u okrugu Kerry.
Nestanak srca prati više teorija:
• Moglo je biti slučajno preneseno u kosturnicu rimskog groblja Campo Verano kada je, zbog proširenja talijanske središnje banke, dio kripte crkve Sant’Agata dei Goti ispražnjen. • Drugi nagađaju da je srce premješteno u srebrni kovčežić koji su potom otuđili lopovi privučeni vrijednim metalom.
Povjesničar John Crotty sa skepsom promatra mračniji scenarij: „What a tragedy to think that the heart of O’Connell could have been swept up and taken and stolen,” dodajući da još uvijek postoji nada da je relikvija ostala zazidana unutar same crkve.
Daniel O’Connell ostavio je dubok trag u irskoj i svjetskoj političkoj povijesti. William Gladstone ga je svojedobno nazvao „the greatest popular leader the world has ever seen“. No sve dok se ne riješi zagonetka nestale urne, Irska će, uz spomenike, ulice i okruglu kulu nad njegovim grobom u Glasnevinu, nostalgijom tražiti i posljednji komadić „Osloboditelja“ – njegovo srce.
