Američki savezni sudovi zatrpani su gotovo identičnim tužbama iza kojih stoji Strike 3 Holdings, vlasnik pornografskih brendova Vixen, Tushy, Blacked i drugih. Od rujna 2017. ta je tvrtka podnijela više od 20 000 parnica zbog navodnog piratstva vlastitih filmova, čineći otprilike polovicu svih slučajeva autorskih prava u SAD-u.
Prema sudskim podacima, modeli su uvijek isti: Strike 3 pomoću softvera VXN Scan prati IP adrese koje dijele njihove filmove putem BitTorrenta. Budući da IP ne identificira osobu, tužba se podnosi protiv neimenovanog „John Doea“, a internetski pružatelj usluge mora otkriti ime pretplatnika. Pisma koja stižu na kućne adrese prijete odštetom do 150 000 dolara po naslovu, što većinu optuženih tjera na brzu i povjerljivu nagodbu.
Od stida do nagodbe
Primjer 73-godišnjeg umirovljenog policajca iz Seattlea pokazuje psihološki pritisak ove taktike: zamalo je traženo 12 milijuna dolara jer je navodno preuzeo 80 naslova s eksplicitnim imenima. Iako je poricao ikakvo gledanje pornografije, strah od javne sramote gurnuo ga je u skupo pravno natezanje. Slučaj je na kraju odbijen, a sud mu je dosudio 47 777 dolara troškova – najveću pojedinačnu pobjedu protiv Strikea 3 dosad.
Sličan osjećaj opisao je i 28-godišnji radnik u mentalnom zdravstvu koji je, pod uvjetom anonimnosti, priznao da se nagodio:
„I remember being terrified. I had no idea what to do … It felt unreal. I was unable to eat or sleep for some time.“
Posao koji se isplati
Odvjetnici obrane procjenjuju da prosječna nagodba iznosi oko 750 dolara po filmu, ali da tvrtka tuži tek nakon što zabilježi najmanje dvadesetak preuzimanja – prag koji ih vodi u „petoznamenkaste“ iznose, obično 10 000 dolara i više. Čak i da se tek polovica slučajeva zaključi nagodbama, godišnji prihod od tužbi mogao bi dosegnuti 20-30 milijuna dolara.
Sud kao „bankomat“
Nezadovoljstvo sudaca sve je glasnije. Savezni sudac Royce C. Lamberth opisao je taktiku riječima: „Strike 3 floods this courthouse (and others around the country) with lawsuits smacking of extortion … It treats this Court not as a citadel of justice, but as an ATM.“
Unatoč kritikama, tvrtka tvrdi da samo brani svoje poslovanje: „Strike 3 is a legitimate film studio, that has created award-winning content, distributed through paid subscription platforms, and has resorted to litigation only when necessary to protect the livelihood and its paying subscribers from widespread piracy.“
Crna kutija po imenu VXN Scan
Ključno pitanje ostaje točnost softverske detekcije. Obrambeni odvjetnici upozoravaju da IP adrese mogu dijeliti članovi kućanstva, susjedi ili posjetitelji, a privatne mreže i VPN-ovi lako zamute trag. Budući da nijedan slučaj Strikea 3 nikad nije stigao do porote, VXN Scan nikada nije bio podvrgnut neovisnoj tehničkoj provjeri, pa kritičari govore o „crnoj kutiji“ čijim se rezultatima slijepo vjeruje.
Meta na nišanu
Tvrtka je sada otišla korak dalje: u srpnju je podnijela tužbu od 350 milijuna dolara protiv Meta Platforms tvrdeći da je tehnološki div preko 47 adresa preuzeo najmanje 2 396 filmova kako bi trenirao umjetnu inteligenciju. Riječ je o prvom slučaju u kojem se Strike 3 suprotstavlja korporaciji s neograničenim resursima, što bi moglo natjerati sud da napokon zaviri u srce njihovog sustava za praćenje piratstva.
Dok se čeka ishod tog procesa, stotine anonimnih pretplatnika diljem SAD-a i dalje primaju prijetnje tužbama. Pritisnuti kombinacijom društvene stigme, visokih troškova obrane i enormnih potencijalnih odšteta, većina još uvijek poseže za najbržim rješenjem: potpisom na povjerljivu nagodbu i – tišinom.