Rasprava o oporezivanju najimućnijih ponovno se zahuktala, no europska praksa pokazuje suprotan trend: od 2025. samo Španjolska, Norveška i Švicarska još uvijek ubiru porez na ukupno neto bogatstvo pojedinaca.
Najbogatijih pet posto stanovnika europodručja drži 45 % neto imovine kućanstava, a deset posto kontrolira čak 57,4 %. Unatoč toj koncentraciji, većina država tijekom posljednja tri desetljeća odustala je od poreza na bogatstvo zbog visokih troškova provedbe i straha od bijega kapitala.
• U Španjolskoj se progresivna stopa kreće od 0,16 % do 3,5 % na imovinu veću od 700 000 eura, dok „porez solidarnosti” za bogatstvo iznad tri milijuna eura nameće dodatnih 1,7–3,5 %.
• Norveška primjenjuje stopu od 1 % na bogatstvo od 1,7 do 20 milijuna norveških kruna (145 425–1,71 milijun eura) te 1,1 % iznad tog praga, pri čemu 0,7 % ide općinama, a 0,3 % državi.
• Švicarska pragove i stope određuje kantonalno; u Zürichu se porez plaća već na 80 000 CHF (85 560 eura) uz početnu stopu od 0,05 %, koja raste do 0,3 % na bogatstvo iznad 3,49 milijuna eura.
Francuska, Italija, Belgija i Nizozemska oporezuju samo pojedine vrste imovine. Francuski rezidenti, primjerice, plaćaju do 1,5 % na nekretnine vrijedne najmanje 1,3 milijuna eura.
Podaci OECD-a pokazuju skroman fiskalni učinak: Švicarska je 2023. prikupila 9,5 milijardi eura (4,3 % ukupnih poreznih prihoda), Španjolska 3,1 milijardu (0,6 %), Norveška 2,7 milijardi (1,5 %), a Francuska 2,3 milijarde (0,2 %).
Od 1990. do danas porez na bogatstvo ukinuli su Austrija, Danska, Njemačka, Nizozemska, Finska, Island, Luksemburg i Švedska. Kritičari, među kojima je i francuski milijarder Bernard Arnault, tvrde da namet „guši gospodarstvo” te potiče iseljavanje kapitala, čime države gube ne samo ovaj porez nego i prihode od dohotka i potrošnje.
I dok pritisak za jaču redistribuciju raste, europske vlade balansiraju između političkog poziva na veće oporezivanje najbogatijih i straha da bi ih to moglo trajno otjerati u porezno povoljnije jurisdikcije.