Uoči Nove godine snažne kiše pretvorile su mirnu rijeku Fahalu u „neobuzdanu bujicu”, kako ju je opisao gradonačelnik andaluzijskog mjesta Alhaurín el Grande. Među žrtvama silovitog nevremena našla su se dvojica dugogodišnjih prijatelja – Francisco Zea Bravo, profesor matematike i strastveni glazbenik, te Antonio Morales Serrano, vlasnik omiljenog kafića i slastičarnice.
Muškarci u ranim pedesetima 27. prosinca krenuli su kući nakon večere u Málagi, no njihov se kombi prevrnuo kada je nabujala rijeka presjekla cestu. Policija je vozilo pronašla sljedećeg dana, a potraga za tijelima trajala je satima, zaključivši tragičnu priču koja je potresla lokalnu zajednicu.
Dok se ekstremni vremenski događaji poput ovoga gomilaju diljem kontinenta, istodobno sve snažnije odjekuju zahtjevi da se europska klimatska i okolišna pravila ublaže ili čak povuku. Ta se retorika širi unatoč očiglednom pogoršanju posljedica klimatskih promjena koje, kako pokazuju poplave u južnoj Španjolskoj, često završavaju ljudskim gubicima.
Zajednice pogođene elementarnim nepogodama, od jugozapadne Francuske do Andaluzije, suočene su s istim proturječjem: dok voda raste, potpora za postojeće klimatske mjere u dijelu političkog spektra – i dijelu javnosti – kao da opada. Klimatski stručnjaci upozoravaju da svako odgađanje ili ublažavanje propisa znači veću izloženost budućim olujama, sušama i poplavama.
Tragedija Zee Brava i Moralesa Serrana tako je postala još jedan simbol šire europske dileme: hoće li se kontinent odlučno prilagoditi realnosti klimatskih promjena ili će, u potrazi za kratkoročnim olakšicama, potopiti vlastite napore da spriječi slične katastrofe.