Državni blagdan 22. lipnja, Dan antifašističke borbe, iznova je u središtu polemika. Premda je svrha blagdana tradicionalno okupljati građane oko zajedničkih vrijednosti, taj datum godinama otvara bolne podjele – od prosvjeda do istodobnih komemoracija komunističkim zločinima.
Prema podsjećanju autora teksta, blagdan je utemeljio predsjednik Franjo Tuđman „iz sasvim političkih razloga”, prvenstveno kako bi, nakon raspada Jugoslavije, „ispravio nepravdu” prema antifašističkom pokretu. No očekivano jedinstvo izostalo je: za razliku od Dana pobjede, Dan antifašističke borbe nikada nije stekao široku društvenu suglasnost.
Posljednjih su se godina pojavile inicijative da se 22. lipnja ukine kao državni praznik ili barem svede na spomendan. Iako je prije četiri godine naglašavano da bi ukidanje bilo pogrešno, autor sada ocjenjuje da je „promjena ipak nužna”. Kao glavne razloge navodi se trajno polarizirajući karakter blagdana i činjenica da ne odražava „većinu volje društva”, temeljnu svrhu državnih praznika.
Rasprave se nastavljaju bez naznake brzog rješenja. Dok jedni ustraju da antifašizam ostane u kalendaru blagdana, drugi smatraju da bi preoblikovanje datuma – ili njegovo premještanje – moglo pridonijeti smirivanju društvenih tenzija. Za sada, jedino je izvjesno da će 22. lipnja i dalje biti ispit društvenog konsenzusa o vlastitoj prošlosti.
