Desetog lipnja 1940. u svjetskim lukama plovilo je 675 trgovačkih brodova pod talijanskom zastavom, od čega 27 u Sjedinjenim Državama. Kada je Italija ušla u rat, Washington je brodove zaplijenio, a dio posada pokušao ih onesposobiti 30. ožujka 1941. na zapovijed talijanskog mornaričkog atašea admirala Alberta Laisa.
Američke su vlasti uhitile sabotažere i premjestile ih u internacijski logor Fort Missoula u Montani, gdje su se, među više stotina Talijana, našli i brojni pomorci rodom iz Hrvatske i Slovenije.
Najpoznatiji slučaj: „Belvedere” • Parobrod od 6 889 tona, građen 1913. u Monfalconeu, zaplijenjen je 7. lipnja 1941. u Philadelphiji. • Šesnaest članova posade proglašeno je krivima za štetu procijenjenu na milijun dolara i osuđeno na tri godine zatvora, prije nego što su, uz posredovanje Vatikana, prebačeni u Fort Missoulu. • Među osuđenima su bili Lovranac Ferdinando Bassan, Lošinjan Ramiro Fonda, Momjanac Alfredo Zanier i Puljanin Antonio Lepco. • Brod je kasnije, pod imenom „Audacious”, prevozio trupe saveznika te je 8. lipnja 1944. namjerno potopljen kod Normandije kako bi služio kao dio umjetne luke.
Ostali zaplijenjeni brodovi i istrijanski pomorci • Tanker „Brennero” (kasnije „Gold Heels”) – jedini internirani Puljanin Giuseppe Buri. • Parobrod „Robilante” (kasnije „Confidenza”) – u logor je odveden Labinjan Giuseppe Zuppici. • Parobrod „Ada O.” – put je u Missoulu završio Umagovac Bruno Pozzecco; brod je 1942. potopila njemačka podmornica „U-158”. • Parobrod „Clara” – internirani su Rovinjac Giovanni Sponza, Lošinjani Silvio Suttora i Mario Ragusin, Rapčanin Michele Scopazzi te Puljanin Giuseppe Chersevani; brod je torpediran 13. rujna 1942. u konvoju ON-127.
Jugoslavenski brodovi odbili sabotažu Za razliku od Talijana, jugoslavenski pomorci u američkim lukama početkom rata nisu potapali vlastite brodove, ali su odbijali ploviti u ratnim konvojima. Posade parobroda „Boka”, „Drava” i „Federiko Glavić” napustile su brodove, pa su ih vlasnici morali zamijeniti američkim mornarima.
Sudbina zatočenika Većina interniraca iz Fort Missoule oslobođena je tek nakon kapitulacije Italije 1943., a civilna posada „Belvederea” tek je 1988. dobila status američkih ratnih veterana. Priče ovih ljudi podsjećaju na to koliko su se ratne fronte protezale daleko od bojišnica – sve do brodogradilišta Monfalconea, luka Philadelphije i logorskih baraka Montane.