Radovi na novom nogometnom stadionu u Kranjčevićevoj ulici, čiji će kapacitet prema planu biti nešto veći od 11 tisuća mjesta, napreduju prema rokovima i trebali bi završiti do kraja ove godine. Dok traje gradnja, Dinamo je već odlučio da će ondje igrati domaće utakmice sve dok se, prema planu do kraja 2030., ne dovrši potpuno novi Maksimir.
Zagrebački primjer pokazuje kako se može riješiti dilema oko zastarjelih nogometnih zdanja bez dugotrajnog prekida natjecanja – privremenim preseljenjem i paralelnom izgradnjom. Hajduk se zato sve češće sučeljava s pitanjem: što dalje s Poljudom?
Još se čeka konačna studija izvodljivosti koja bi trebala presjeći raspravu u Splitu. Na stolu su tri opcije:
- Temeljita rekonstrukcija sadašnjeg Poljuda.
- Izgradnja potpuno novog stadiona na drugoj lokaciji.
- Rušenje postojećeg objekta i podizanje novog na istom mjestu.
Bez obzira na odabir, ključno je izbjeći da klub postane taoc vlastitog stadiona – bilo zbog ograničenih prihoda, neadekvatnih uvjeta ili dugotrajnih radova koji bi ga izgurali iz Splita. Dok Poljud svakog ljeta traži hitne sanacije, u Zagrebu je raspored već poznat do zadnjeg dana: prvo Kranjčevićeva, potom Maksimir.
Inženjeri upozoravaju da se svaki mjesec odgode poskupljuje projekt i povećava rizik da Hajduk zaostane za domaćom i europskom konkurencijom. U kontekstu sve strožih UEFA-inih zahtjeva i borbe za svakog gledatelja, vrijeme postaje odlučujući faktor.
Zato se sve glasnije ponavlja poruka: „Bolje je na vrijeme preskočiti privremenu neugodu nego godinama trpjeti kronične boljke.” Hoće li Splićani slijediti zagrebački recept i izboriti stadion koji odgovara ambicijama kluba i grada, odlučit će brojke iz nadolazeće studije – i politička volja da se projekt konačno gurne preko startne crte.
