Najava kongresa Poljskog društva kirurga (PTS) pretvorila se u krizu nakon što su u programu osvanuli nazivi panela koji su sugerirali da je mjesto žena u kirurgiji upitno.
Prijedlozi poput „Muškarci protiv žena: trebaju li žene biti kirurginje? Za i protiv” te „Žene protiv muškaraca: tko u poljskoj kirurgiji radi više, a tko je privilegiraniji?” izazvali su lavinu negodovanja liječnica, stručnih udruga i organizacija za ravnopravnost.
„Ako pogledate naslov, to nije neutralna tema, nego kodirani oblik isključivanja”, upozorila je dr. Małgorzata Osmola, predsjednica Zaklade Žene u medicini. Po njezinim riječima, takav okvir svodi prisutnost žena na „problem o kojem treba raspravljati” umjesto da ih priznaje kao ravnopravne stručnjakinje.
Podsjetila je na istraživanje iz 2021. provedeno među zdravstvenim djelatnicama, prema kojem 82,6 % ispitanica smatra da je spolna diskriminacija raširen problem u zdravstvu, a 73,5 % ju je osobno iskusilo tijekom rada ili studija. Više od 90 % navelo je da su prvi put s tim susretom došle još na fakultetu.
Suočeno s kritikama, vodstvo PTS-a izdalo je priopćenje: „Iskreno se ispričavamo svima koje je nesretan odabir naziva uvrijedio. Naša namjera nije bila umanjiti ijednu skupinu, već otvoreno raspraviti kako graditi kulturu poštovanja, jednakosti i uključivosti u kirurgiji. Vjerujemo da kirurgija nema spol i da njezina snaga leži u kompetencijama, strasti i predanosti svakog kirurga.” Dokument su potpisali predsjednik društva prof. Krzysztof Zieniewicz i predsjednica sesije „Žene u kirurgiji” prof. Katarzyna Kuśnierz.
Spomenuti panel sada nosi naslov „Kirurgija bez barijera: razgovor o izazovima i ravnopravnim mogućnostima profesionalnog razvoja”. Ipak, dr. Osmola upozorava da promjena naziva nije dovoljna: „Takozvani planovi za ravnopravnost uglavnom su fikcija. Najviša mjesta na sveučilištima i u bolnicama i dalje drže muškarci, premda žene čine 75 % medicinske radne snage.”
Kongres PTS-a trebao bi se održati od 22. do 25. listopada, no polemika oko prvotno zamišljenih tema već je skrenula pozornost javnosti na dugotrajne nejednakosti u poljskom zdravstvenom sustavu. Za mnoge liječnice, incident je još jedan podsjetnik da „kirurgija bez barijera” ostaje tek cilj koji treba ostvariti.