ZAGREB – Više od pola milijuna ljudi okupilo se na zagrebačkom Hipodromu kako bi čulo Marka Perkovića Thompsona, a među njima je stajao i Poljak Leszek Kazimierski, zaljubljenik u hrvatski jezik, povijest i glazbu.
„Postoji jedno mjesto u Hrvatskoj čije ime zauvijek ostaje urezano u srcima i sjećanju onih koji vole svoju domovinu. To je Škabrnja – maleno selo smješteno u srcu Ravnih kotara”, rekao je Kazimierski, opisujući lokalitet petnaestak kilometara jugoistočno od Zadra kao „simbol hrvatske patnje, otpora i pobjede”.
Škabrnja i susjedni Prkos obuhvaćaju tek 23 km², no njihova povijest, ističe Poljak, mjeri se „suzama, krvlju i uzdignutom glavom”. Selo je tijekom Drugog svjetskog rata izgubilo 80 mještana, a 18. studenoga 1991. doživjelo je novi pokolj: „Tog dana ubijena su 84 civila i branitelja, selo je spaljeno, kuće sravnjene sa zemljom”, podsjetio je.
Kazimierski povezuje te događaje s Thompsonovom pjesmom „Oluja”, „snažnom i ponosnom posvetom pobjedi hrvatskih branitelja” u operaciji Oluja iz kolovoza 1995., kada je oslobođeno gotovo trećina okupiranog teritorija. „Kad slušam tu pjesmu, prolaze me trnci”, priznaje.
U glazbenom spotu za „Oluju” pojavljuju se škabrnjski spomenik tenku i hrvatska zastava koja se vijori nad brdom – vizualni podsjetnik na razaranje i uskrsnuće. Refren „Pjevaj sokole, pjesmu pobjede…” prelazi preko Dinare i Knina, a Thompson proziva stvarne ratne postrojbe: „Gromovi, Pauci, Vukovi, Termiti, crni HOS-ovci, Sokolovi, Pume, Kune, Tigrovi”.
„To nisu pjesničke slike”, naglašava Kazimierski. „To su imena elitnih postrojbi koje su stale na prvu crtu obrane domovine. Pjesma nije samo slavljenje vojne pobjede nego i spomen na poginule, izraz narodnog ponosa i poziv na trajno sjećanje.”
Danas se Škabrnja, kaže, diže iz pepela zajedno s ostatkom Hrvatske. „Tko stane pod spomenik, tko pogleda tenk i zastavu, osjetit će da to mjesto govori više od tisuću knjiga. Ono šapće, viče, pjeva: Ne zaboravite.”