PULA – Točno 26. veljače 1976. u jednom bungalovu na Valovinama odjeknuli su prvi akordi Atomskog skloništa. Pedeset godina poslije, pulski je bend ostao sinonim za žestoki, društveno angažirani rock cijele bivše države, a njihovi se hitovi i danas rado puštaju na radiju i koncertima.
Frontmen Bruno Langer ove je godine udvostručio slavlje: osim zlatnog jubileja benda, obilježava i 61. godišnjicu vlastitog prvog javnog nastupa. U razgovoru u vrtu rodne kuće prisjetio se skromnih početaka.
„Na svirke smo dolazili vlakom, jer tada nismo imali automobile”, evocira Langer, dodajući kako su bubnjeve za prvu probu pronašli u Vodnjanu: na velikoj bas bubnju stajao je natpis ‘La Cucaracha’, uz crtež Španjolke bujnih grudi.
Odrastao je, kaže, uz signal Radija Luksemburg, što je presudno oblikovalo njegovu ljubav prema rock’n’rollu. Instrumente su često nadomještale improvizacije, no energija nikad nije nedostajala.
Posebno pamti komentar kantautora Ivice Percla nakon zajedničkog nastupa na Đoserovom memorijalu: „Bruno, a znaš kaj, ti spadaš u one kitove kaj bu riknuli na sceni.” Langer i danas vjeruje da ga upravo ta gorljiva predanost drži na putu i pozornici po desetak sati dnevno.
Atomsko sklonište u pola je stoljeća iznjedrilo impresivan katalog pjesama, a vjernu publiku steklo je diljem Hrvatske i inozemstva. I dok bend razmišlja o novim koncertima, Pula se s ponosom prisjeća dana kada je u skromnom bungalovu započela jedna od najvažnijih priča domaće rock povijesti.