Ratni zločinac i haški osuđenik Nebojša Pavković pokopan je u srijedu, 22. listopada, u beogradskoj Aleji zaslužnih građana uz najviše vojne počasti. Bivši zapovjednik Treće armije Vojske Jugoslavije, a kasnije načelnik njezina Glavnog stožera, preminuo je 20. listopada u Beogradu nakon što je iz finskog zatvora privremeno pušten na slobodu zbog teškog zdravstvenog stanja.
Unatoč haškoj presudi za ratne zločine nad kosovskim Albancima 1999., najviši srbijanski dužnosnici izrazili su mu javno divljenje. Premijer Đuro Macut ustvrdio je da je „Pavkovićeva hrabrost i angažman ostavili su neizbrisiv trag”, dok je ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić izjavio da je general „u teškim vremenima branio čast i dostojanstvo Srbije i njezine vojske”. Pohvalama su se pridružili predsjednik Aleksandar Vučić i čelnik Srpske napredne stranke Miloš Vučević, a provladini mediji opisivali su pogreb kao „sahranu slavnog generala” i oproštaj „od srpskog heroja”.
Takav tretman izazvao je oštru osudu organizacija za ljudska prava. Branimir Đurović iz Inicijative mladih za ljudska prava smatra da je odluka da se Pavković pokopa među istaknutim znanstvenicima, umjetnicima i političarima „uvreda za žrtve zločina za koje je on osuđen”. Upozorava i da se time „ponižava i obesmišljava ideja i svrha postojanja Aleje zaslužnih građana”.
Sličan stav iznio je i direktor Fonda za humanitarno pravo u Prištini Bekim Bljakaj, koji naglašava da je „neprihvatljivo da netko tko je osuđen za zločine bude pokopan uz državne počasti, pokraj onih koji su istaknute ličnosti iz znanosti, umjetnosti i politike”. Bljakaj upozorava kako takva „glorifikacija počinitelja” šalje poruku da društvo ignorira patnju žrtava te bi mogla imati „dalekosežne” negativne posljedice.
Polemika oko Pavkovićeva ukopa ponovno otvara pitanje suočavanja Srbije s prošlošću i odnosa države prema presudama međunarodnih sudova. Dok službeni Beograd generala slavi kao junaka, humanitarne organizacije upozoravaju da istodobno vrijeđa sjećanje na tisuće civilnih žrtava kosovskog rata.
