Više od pet milijuna solitarnih pčela Andrena regularis živi ispod groblja East Lawn u američkoj Ithaci, pokazalo je novo istraživanje entomologa sa Sveučilišta Cornell. Na površini manjoj od dva hektara, pčele su stvorile golemi sustav podzemnih tunela koji znanstvenici opisuju kao „grad ispod grada”.
Prvo ih je zapazila laboratorijska tehničarka Rachel Fordyce dok je prolazila grobljem na putu na posao. Uzorak je donijela profesoru Bryanu Danforthu, koji je potvrdio da je riječ o običnoj rudarskoj pčeli te rezultate objavio u časopisu Apidologie.
Groblja kao sigurna utočišta
Istraživanje navodi tri razloga zbog kojih je nekadašnje viktorijansko groblje idealno stanište:
- odsutnost pesticida i teške mehanizacije
- malo ljudskog prometa pa tako i uznemiravanja tla
- pješčano, rahlo tlo pogodno za kopanje gnijezda
Ključni oprašivači voćnjaka
Rudarske pčele izlaze iz tla rano u proljeće, poklapajući se s cvatnjom obližnjih jablana udaljenih tek pola kilometra. Profesor Danforth upozorava da su „neprocjenjive u oprašivanju visokovrijednih usjeva”, podsjećajući da divlje pčele nadopunjuju, a katkad i nadmašuju komercijalne medonosne pčele.
Ritmovi podzemnog „grada”
Doktorand Steve Hoge pratio je dinamiku kolonije pomoću mrežastih šatora postavljenih iznad gnijezda.
- Mužjaci se pojavljuju prvi, čim temperature dosegnu oko 21 °C.
- Nekoliko dana poslije izlaze ženke, nakon čega slijedi masovno parenje.
- Tim je zabilježio i kukavičje pčele roda Nomada koje polažu jaja u tuđa gnijezda te ličinkama domaćina oduzimaju zalihe peluda.
Krhka ravnoteža
Unatoč impresivnoj brojnosti, kolonija je osjetljiva: kopaju samo nekoliko centimetara ispod površine, pa bi jedan građevinski zahvat mogao uništiti milijune jedinki. Kako bi spriječili takav scenarij, znanstvenici su pokrenuli online kartu na koju građani mogu unositi lokacije velikih podzemnih gnijezda.
Groblje, osnovano 1878., tako postaje primjer suživota ljudi i oprašivača – podsjetnik da očuvanje bioraznolikosti počinje upravo pod našim nogama.