Police europskih supermarketa vrve proizvodima koji se hvale održivom ili „kružnom” plastičnom ambalažom. Analiza industrijskih podataka, međutim, otkriva da su takve tvrdnje često tek vješto zapakirani – i u potpunosti dopušteni – marketinški trikovi.
Glavne teze:
-
Minimalni udio otpada • Veliki brendovi, od konzerviranog graha do krem-sirnih namaza, koriste plastiku proizvedenu u postrojenjima petrokemijskog diva Sabic-a, dijela saudijske državne naftne korporacije Aramco. • Plastična masa koja se naziva „recikliranom” sadrži najviše 5 % ulja dobivenog iz otpadne plastike (pirolizno ulje), dok preostalih 95 % čini djevičanski naftašni derivat – naftafer n-nafta.
-
Kontroverzni računovodstveni trikovi • Metoda „mass balance” dopušta da se tih 5 % reciklata pripiše manjem dijelu ukupne proizvodnje, pa se, primjerice, pet tona ambalaže može certificirati kao „100 % reciklirano” iako uopće ne sadrži recikliranu tvar. • Pristup „izbjegnute emisije” dodatno uljepšava brojke: proizvođač od ukupnih emisija oduzima CO₂ koji bi nastao da se jednaka količina otpada spalila u spalionici. Time papirnato nastaju „uštedе” od otprilike dvije tone CO₂ po toni plastike – iako sama proizvodnja novog materijala u stvarnosti emitira 6–8 % više nego klasična plastika iz fosilnih izvora.
-
Regulativa kaska za praksom • Europska unija planira od 2026. legalizirati masovno korištenje mass balance certifikata, a Ujedinjeno Kraljevstvo slična pravila uvodi 2027. godine. • Nevladine organizacije upozoravaju da će se time proizvođačima omogućiti ispunjavanje obveznih kvota za reciklirani sadržaj dok istodobno povećavaju proizvodnju djevičanske plastike.
-
Tko nadzire neovisnost studija • Životni ciklus (LCA) koji Sabic navodi kao dokaz „pozitivnog klimatskog učinka” reciklirane plastike revidirali su stručnjaci povezani s glavnim dobavljačem piroliznog ulja, što dovodi u pitanje nepristranost analize. • Znanstvenici i bivši dužnosnici Europske komisije tvrde da takvi LCA-e često služe kao reklama jer tvrtke same biraju parametre i pretpostavke.
-
Širi kontekst • Pad potražnje za fosilnim gorivima gura naftne kompanije prema plastici kao ključnom izvoru budućih prihoda. Istodobno, globalni pregovori o ugovoru protiv onečišćenja plastikom ruše se na otporu proizvođača koji inzistiraju na rastu potrošnje.
„Potrošači zaslužuju da reciklirani udio bude fizički prisutan u proizvodu, a ne samo u excel-tablici”, poručuje Lauriane Veillard iz mreže Zero Waste.
Dok se Bruxelles priprema omogućiti takvo računovodstvo, struka upozorava da bi novi propisi mogli potrošače ostaviti u uvjerenju da kupuju zelenu ambalažu, dok naftna industrija zapravo otvara prostor za dodatne milijune tona fosilne plastike.