Destinacijski planovi razvoja i procjene nosivog kapaciteta već godinama se navode kao nužan temelj održivog upravljanja turizmom u Hrvatskoj. Iako su brojni dokumenti, prema dostupnoj analizi doc. dr. sc. Ante Mandića sa Sveučilišta u Splitu, izrađeni na visokoj analitičkoj razini, sve je više znakova da se na njima neće temeljiti konkretne odluke, nego će ostati tek formalna obaveza.
Mandić u svojem radu, promatrajući širi institucionalni okvir turističkog upravljanja, otvara ključno pitanje: može li hrvatski turizam konačno prijeći iz faze formalnih strategija u stvarno, operativno upravljanje koje bi pratilo stvarne kapacitete destinacija i štitilo prostor od prekomjerne izgradnje i pritiska posjetitelja. Bez jasnog odgovora na to pitanje, upozorava autor, dokumenti riskiraju izgubiti smisao, dok se problemi preopterećenosti destinacija nastavljaju gomilati.