Hrvatska ulazi u eru potpune transparentnosti plaća. Prema izmjenama Zakona o radu, od lipnja iduće godine najveće tvrtke (one s više od 250 zaposlenih) morat će javno pokazati strukturu primanja. Obveza će se postupno širiti i na manje poslodavce, dok će mikropoduzeća moći, ali ne i morati, objavljivati podatke.
Ministar rada Marin Piletić naglašava da će promjena biti vidljiva već pri zapošljavanju: „Radnici će već u kandidacijskom postupku moći znati kolika je početna plaća i raspon napredovanja”.
Sindikalni čelnik Mladen Novosel uzvraća kako dio privatnog sektora već pruža otpor: „Poslodavci se već sada bune, ali morat će shvatiti – radnik ima pravo znati gdje stoji.”
Vrijednost otvorenih karata pokazuje zagrebačka digitalna agencija u kojoj su plaće javne tri godine. Partner Ilija Brajković objašnjava: „Sve smo sistematizirali, svi na istoj razini imaju istu plaću.” Voditelj odjela Alan Eder dodaje da je to raspršilo nedoumice oko zapošljavanja: „Kada sam došao, sve je bilo jasno – nema skrivenih koeficijenata ni varijabilnih dijelova. U drugim firmama to se krilo kao zmija noge.”
Iako u toj agenciji ne postoji rodni jaz, podaci Državnog zavoda za statistiku govore drugačije: muškarci su lani prosječno zarađivali 1 854 eura bruto, žene 1 782 eura – gotovo četiri posto manje. Kreativni direktor Tibor Trupec kaže: „Wage gap? Kod nas to ne postoji. Bitno je tko koliko pridonosi, ne tko je kojeg spola.”
Sudske tužbe zbog diskriminacije rijetke su, jer je u privatnom sektoru dokazivanje složeno, no pravnici podsjećaju da su javne ustanove već morale isplatiti razliku radnicama koje su potkrijepile nejednako plaćanje.
Iskustva iz Europe pokazuju da potpuna otvorenost nije jednostavna. Hrvatica Lana Mlakar, zaposlena u Münchenu, priznaje: „Nisam znala kolika mi je plaća dok nisam počela raditi. O toj temi se ne smije govoriti.”
Nova pravila donose i produljeni rok za korištenje starog godišnjeg odmora – do 18 mjeseci nakon završetka godine. Piletić ističe da se taj rok odnosi na posebne situacije, dok Novosel podsjeća: „Godišnji nije luksuz, to je zdravstvena potreba – i treba ga iskoristiti na vrijeme.”
Konačni rok za primjenu svih mjera postavljen je na lipanj 2026. godine. Iako točni iznosi kazni za kršitelje još nisu objavljeni, zna se da će ovisiti o veličini i prihodu poslodavca.
Jedno je jasno: s ukidanjem tajnosti plaća, odnosi snaga na tržištu rada dramatično se mijenjaju – a radnici će prvi put moći otvoreno usporediti vrijednost vlastitog rada.
