Hrvatski putopisac i publicist Hrvoje Ivančić na Facebooku je otvorio raspravu o načinu na koji se u zemlji obilježavaju obljetnice ratnih stradanja, osobito ona vezana uz Vukovar i Škabrnju.
Ivančić podsjeća da se početkom studenoga, od Svih svetih nadalje, gotovo svaki tjedan organiziraju komemoracije vezane uz 1991. godinu. Ocjenjuje kako takav pristup cijeli mjesec pretvara u „kontinuirano uranjanje u smrt i patnju”, a strahuje da bi se ista praksa mogla proširiti i na ostatak godine.
U objavi upozorava da se Vukovar, unatoč obnovljenoj vizuri, pretvorio u "muzej sjećanja": „Lijep je izvana, a truo iznutra. Iz tog nezdravog okruženja mnogi će otići, a oni koji ostanu, riskiraju da postanu dio muzejske tišine.”
Raspravu je dodatno potaknuo najavljeni pogreb francuskog dragovoljca Jeana-Michela Nicoliera, čiji se posmrtni ostaci u četvrtak pokapaju u Vukovaru uz očekivanu prisutnost desetaka tisuća ljudi. Ivančić smatra da će i taj događaj, koliko god bio važan, još jednom staviti naglasak na prošlost umjesto na budućnost grada.
„Kultura sjećanja koja se u ovom društvu njeguje nije zdrava. Svodi se na konstantno čačkanje i prekapanje čime se oduzima i samo dostojanstvo žrtve, a najbitnije od svega, onima koji su živi ne da se da zaista i žive”, ističe pisac, dodajući da njegovi komentari ne služe "blaćenju žrtve Vukovara", nego skretanju pozornosti s politizacije na istinsko dostojanstvo.
Objava je izazvala niz reakcija na društvenim mrežama, podjednako podrške i kritika. Dok ga jedni hvale za hrabrost što propituje ustaljene obrasce, drugi mu zamjeraju „relativizaciju patnje” i „nepoštivanje žrtava”.
Ivančić se, međutim, ne povlači: „Smrt, patnja i sjećanje na nacionalnoj razini cijeli mjesec? Ne smiješ ni o čem drugom tad. Pa zašto onda ne bismo i cijelu godinu”, zaključuje u ironičnom tonu.
Njegova poruka otvara ponovno pitanje kako uspostaviti ravnotežu između čuvanja sjećanja na ratne žrtve i omogućavanja normalnog, živog ritma zajednicama koje još uvijek nose teret prošlosti.