Prosječna ljetna večer na otoku Viru 17. kolovoza prošle godine pretvorila se u jednu od najtežih prometnih tragedija u Hrvatskoj. Dok su se Matija Mrnjavčić, supruga Lucija i njihovo troje male djece pješice vraćali u apartman, na njih je u naseljenom području naletio automobil kojim je upravljao 30-godišnji vozač s 1,4 promila alkohola u krvi.
Prema policijskom očevidu, vozilo je jurilo oko 80 kilometara na sat, pokosilo obitelj i odbacilo ih u obližnju šumu. Lucija je na mjestu izgubila život, Matija je teško ozlijeđen, a djeca su zadobila višestruke traume – osobito dvogodišnji Mihael koji i danas nosi pelene i ima status djeteta s posebnim potrebama. Najmlađi, 11-mjesečni Mislav, pronađen je tek tri sata nakon nesreće zahvaljujući prolaznicima koji su čuli plač iz raslinja.
„Hodali smo i odjednom sam čuo lupanje, pucanje plastike, užasne zvukove. Auto nas je pokosio… Čuo sam samo plač djece i to je sve”, prisjetio se Matija u razgovoru za HRT.
Ukupna bilanca 2024. godine potvrđuje crnu statistiku: 35 729 prometnih nesreća, 14 537 ozlijeđenih i 239 poginulih. Stručnjaci upozoravaju da velik dio nesreća prouzroče alkohol i neprilagođena brzina, ali i raširena prometna nekultura.
Zadarski Županijski sud izrekao je počinitelju kaznu od šest i pol godina zatvora, što obitelj smatra nedostatnom. „Da je dobio i 50 godina, nama Luciju ne može vratiti”, kaže Matijina majka Tanja, naglašavajući da se vozač nikada nije osobno ispričao.
Matija danas svakog tjedna traži psihološku pomoć, a najveći strah veže uz budućnost svoje djece: hoće li se moći nositi s gubitkom i hoće li Mihael normalno živjeti. „Jedan trenutak nepažnje uništio je tri života”, zaključuje.
Tragedija na Viru ponovno otvara pitanje jesu li hrvatske kazne za vožnju u pijanom stanju dovoljno stroge te koliko su prometne kampanje doista učinkovite kada broj žrtava i dalje raste.