Poznati zadarski arhitekt i akademik Nikola Bašić u emisiji „Razgovor s razlogom” govorio je o „arhitekturi pripadnosti” – pristupu koji u središte projektiranja stavlja ljude i njihovu intimnu vezu s prostorom.
Bašić smatra da arhitekt ne smije nametati gotova rješenja: „Ljudi s menom moraju stvarati arhitekturu; tek tada nastaje prostor koji je i njihov”, objašnjava. Otvoren je prema globalnim novostima, ali upozorava da ih je potrebno „prevesti na naš jezik” i uskladiti s domaćim vrijednostima.
Problemi regulacije prostora
Prema njegovu mišljenju, Hrvatska nikada nije izgradila sustav koji bi prostor razvijao u korist zajednice. Strategija ima previše, vizije premalo, a posljedica je kaos u prostornom planiranju.
Posebno ga brinu tzv. Bačićevi zakoni o prostornom uređenju i gradnji. Tvrdi da je pojmovnik predloženih propisa „toliko nekonzistentan da se može tumačiti bilo kako”, što otvara prostor za manipulacije. Kao ilustraciju navodi nejasnu razliku između „naseljenog” i „nenaseljenog” otoka te apsurdnu formulaciju „građenje koje se ne smatra gradnjom”.
Turistička euforija jede zemljište
Bašić ističe da nekretninski boom, potaknut turizmom, odvija gradnju „mimo potreba društva za stvarnim stanovanjem i životom”. Najkvalitetnije obalne zone, tvrdi, pretvaraju se u ekskluzivne resort-getoe umjesto da ostanu prirodna scenografija hrvatskog turističkog identiteta.
„To je turizam kakav nama ne treba”, poručuje i zagovara model u kojem se smještajni kapaciteti podižu unutar postojećih naselja. Tada zajednica dobiva sadržaje – od bazena do prostora za zabavu – koji služe i mještanima i gostima te stvaraju stvarnu razmjenu kultura.
Akademik zaključuje da smo „došli do granice”: bez jasne vizije i čvrstih pravila Hrvatska riskira izgubiti najvrjedniji resurs – vlastiti prostor.