Policija je u Splitu privela petoricu dječaka nakon što su, prema navodima, na javnom mjestu bacili vodenu bombu. Iako nitko nije ozlijeđen, incident je pokrenuo raspravu o tome gdje završava dječja nestašluk, a počinje rizično ponašanje koje s vremenom može eskalirati prema nasilju.
Autor teksta upozorava na mogućnost progresije: od današnje vodene bombe preko jaja i kamenja pa sve do ozbiljnijih obračuna u kojima bi, primjerice, navijači mogli biti gađani bakljama i bocama. Za zagovornike tvrđeg pristupa pravodobna policijska intervencija smatra se nužnom kako bi se na vrijeme „presjekao” razvoj opasnijih oblika nasilja.
S druge strane, psiholozi se u članku pozivaju na istraživanja koja ukazuju da dugoročna prevencija leži u obiteljskom okruženju: roditelji koji vode ljubavlju, njeguju znatiželju i dopuštaju djeci da istražuju svijet oko sebe stvaraju otpornost na devijantna ponašanja. Optimizam, prisutnost i prilagodba motivacije interesima djeteta definiraju se kao ključni čimbenici u odgoju.
Rasprava tako ostaje otvorena između dviju škola mišljenja – jedne koja naglasak stavlja na brzu i vidljivu reakciju sustava, te druge koja rješenje vidi u kontinuiranom, optimističnom i podržavajućem kućnom odgoju. Aktualni slučaj petorice splitskih maloljetnika tek je povod, ali i podsjetnik na širu društvenu dilemu: kako pronaći ravnotežu između treniranja strogoće i pravodobne prevencije.