Pet godina nakon što su vodeća mirovinska društva državnim vlastima zaprijetila napuštanjem dioničkih pozicija, sukob oko njihova mjesta u nadzornim odborima velikih kompanija stiže na (privremeni) epilog.
- veljače 2019. čelnici četiriju obveznih fondova – Damir Grbavac, Kristijan Buk, Petar Vlaić i Dubravko Štimac – nastupili su zajednički i neuobičajeno oštro. „Ne budemo li mogli birati svoje predstavnike u NO-ima, izlazimo iz tvrtki”, poručili su, nezadovoljni tadašnjim izmjenama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima koje su im branile da sjede u nadzorima poduzeća u koja ulažu. Spominjala se i „nuklearna opcija” – ustavna tužba.
Na papiru, država je pobijedila: uslijedio je niz ostavki, među njima i Štimčeva u Podravki te Vlaićeva u Končaru i Podravki, dok je Grbavac napustio nadzore Podravke i Hrvatskog telekoma. No fondovi su ostali ključni dioničari – primjerice, drže 49 % Končara, 47 % Podravke i 15 % HT-a – pa je pritisak tiho tinjao.
Sporogoreći fitilj konačno je zahvatio zakon: od siječnja 2024. briše se odredba o „nezavisnim predstavnicima” koji ne smiju biti ni u kakvoj poslovnoj ili osobnoj vezi s fondovima. Pravilo sada glasi samo da kandidat mora imati „odgovarajuće stručne kvalifikacije i iskustvo”. Rezultat? Petar Vlaić se u kolovozu 2024. vraća u NO Adrisa, a Dubravko Štimac u listopadu 2025. ponovno postaje predsjednik NO-a Podravke.
Dok se fondovi vraćaju, država pokušava dokazati vlastitu neovisnost: zbog pristupanja OECD-u, u nadzorima državnih tvrtki najmanje trećina članova mora biti neovisna. Dvije trećine mjesta, međutim, i dalje ostaju pod izravnim političkim utjecajem, što pokazuje da se borba za upravljačku autonomiju tek djelomično pomaknula s mrtve točke.