Kineska je vlada od početka godine uložila oko 42 milijarde dolara u poticaje za zamjenu stare robe novom, želeći rasplamsati domaću potrošnju prije mogućeg trgovinskog rata sa Sjedinjenim Državama. Program pokriva širok raspon proizvoda – od perilica rublja i klima-uređaja do električnih automobila i pametnih telefona – uz popuste od 15 do 20 posto, veće za energetski učinkovite modele.
Isprva je akcija doživjela buran odaziv. Maloprodaja je u svibnju skočila za 6,4 posto, a općine poput Chongqinga ograničile su ili privremeno obustavile isplate kako im se proračuni ne bi ispraznili. Međutim, kako je početni val kupnje splasnuo, ponovno se otvorilo staro pitanje: hoće li tradicionalno štedljivi Kinezi dugoročno promijeniti potrošačke navike?
Analitičari upozoravaju da se oslanjanje na potrošnju ovaj put možda neće isplatiti. Lokalnim vlastima, opterećenima golemim dugom nakon desetljeća gradnje mostova, pruga i zračnih luka, ponestaje prostora za nove infrastrukturne injekcije. Istodobno, posrnuli sektor nekretnina – godinama glavni motor rasta – ne pokazuje znakove oporavka, a visokokvalitetna radna mjesta počinju nestajati.
Komunistička partija javno zagovara „potpuno oslobađanje” kupovne moći stanovništva. Premijer Li Qiang nedavno je u Tianjinu poručio da će Kina postati „ogromna potrošačka sila”, dok je predsjednik Xi Jinping najavio intenziviranje mjera koje bi građane potaknule da manje štede, a više troše. No, dugogodišnja navika čuvanja novca – ukorijenjena u iskustvu siromaštva i neizvjesnosti – pokazuje se tvrdokornijom od državnih slogana.
Visoka stopa štednje dodatno je potaknuta slabom socijalnom sigurnošću. Premda većina stanovništva ima osnovno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, naknade su skromne, a participacije za zdravstvene usluge visoke. Osiguranje za nezaposlenost ili ozljedu na radu rijetkost je među oko 200 milijuna honorarnih radnika. Vlada zato razmatra nove poteze, poput godišnje isplate od 500 dolara po djetetu mlađem od tri godine, ne bi li rasteretila kućne budžete i olabavila kočnicu na potrošnji.
Ekonomisti ipak strahuju da će trenutačni poticaji imati kratkotrajan učinak, nakon čega bi se potrošnja mogla ponovno usporiti u drugoj polovici godine. Ako se to dogodi, Peking će morati pronaći nove načine da održi rast – ili riskirati da gospodarstvo uspori baš u trenutku kada vanjskotrgovinski pritisci postaju sve snažniji.
