Najviši čelnici Komunističke partije Kine započeli su u Pekingu plenum na kojem će skrojiti temeljne ciljeve zemlje za razdoblje 2026.–2030. godine. Iako će puni tekst 15. petogodišnjeg plana biti objavljen tek iduće godine, već 22. listopada očekuju se obrisi strategije koja će, sudeći po dosadašnjim iskustvima, imati globalne posljedice.
Neil Thomas, stručnjak za kinesku politiku, podsjeća da se kinesko upravljanje oslanja na dugoročne cikluse: „Politika na Zapadu funkcionira na temelju izbornih ciklusa, ali kineska politika temelji se na ciklusima planiranja.“
Povijest velikih zaokreta
- 1981.–1984.: „reforma i otvaranje“ – Deng Xiaoping uveo je posebne ekonomske zone i otvorio zemlju stranim ulaganjima. Taj zaokret pokrenuo je val preseljenja proizvodnih pogona iz Europe i SAD-a u Kinu, fenomen koji su ekonomisti prozvali „kineskim šokom“.
- 2011.–2015.: „strategija novih industrija“ – Bojeći se „zamke srednjeg dohotka“, Peking je masovno usmjerio sredstva u zelene tehnologije, električna vozila i solarne panele. Danas Kina dominira opskrbom rijetkih zemnih minerala ključnih za te sektore, što je bivši američki predsjednik Donald Trump opisao kao pokušaj da se „cijeli svijet drži kao talac“.
- 2021.–2025.: „visokokvalitetni razvoj“ – Cilj je tehnološka samodostatnost i prelazak na proizvodnju čipova, naprednih računala i umjetne inteligencije unutar vlastitih granica.
Što slijedi? Očekuje se da će idući plan dodatno pojačati naglasak na nacionalnoj sigurnosti i tehnološkoj neovisnosti. „Nacionalna sigurnost i tehnološka neovisnost sada su definirajuća misija kineske ekonomske politike“, ističe Thomas, dodajući da je težnja da Kina „nikada više ne bude pod vlašću stranih zemalja“ ukorijenjena u samoj ideologiji Partije.
Dok se u Pekingu slažu strategije za novo desetljeće, ulagači, multinacionalke i politički vrhovi od Washingtona do Bruxellesa pomno prate svaku riječ – svjesni da će buduće kineske smjernice oblikovati lance opskrbe, cijene energije i ravnotežu globalne moći.
