Vinarija Pavlomir pokrenula je ovih dana veliku sadnju 24 000 novih trsova žlahtine na površini većoj od četiri hektara. Druga je to najveća vinarija u Primorsko-goranskoj županiji, odmah nakon TZ-a Vrbnik, i jedan od rijetkih proizvođača koji odlučno reagiraju na rastuću potražnju za autohtonim sortama.
Premda sajmovi i promotivne manifestacije ponekad stvaraju dojam da je kvarnerskih vina u izobilju, realnost je drukčija: žlahtine nema dovoljno ni ondje gdje je tradicionalno najzastupljenija – na otoku Krku. U istom vinogorju, koje administrativno dijele Istra i Kvarner, čak 97 % vinograda nalazi se u Istri, što dodatno naglašava neravnotežu u proizvodnji.
Novi župan Ivica Lukanović najavio je zaokret u poljoprivrednoj politici. Plan je, kaže, identificirati zemljišta u državnom vlasništvu i ponuditi ih vinogradarima u trajni zakup kako bi se postojeće skromne površine – danas ih je manje od 200 hektara – povećale na najmanje tisuću.
Uz žlahtinu, Kvarner se ponosi i drugim domaćim sortama poput jarbole, troišćine, belice i sansigota, no njihova je proizvodnja zasad „kap u moru” – dovoljna tek za opskrbu pokojeg boljeg restorana. Upravo zato širenje vinograda s autohtonim sortama mnogi vide kao jednu od najvećih razvojnih prilika županije.
Projekt Pavlomira stoga je dočekan kao znak da se stvari konačno pomiču u željenom smjeru. Ako se deklarirani planovi ostvare, tržišna „žeđ” za kvarnerskim vinima mogla bi se u dogledno vrijeme napokon – utažiti.