Južnokorejski redatelj Park Chan-wook, poznat po filmovima „Oldboy”, „Sluškinja” i „Dvostruka prijevara”, još je 2009. godine na Cannesu najavio da će ga „Crkva vjerojatno razapeti”. Riječima iz tadašnjeg razgovora najavio je premijeru horora „Žeđ” („Bakjwi” / „Thirst”) – priče o katoličkom svećeniku koji nakon neuspjelog medicinskog eksperimenta postaje vampir.
Glavni lik Sang-hyeon tumači Song Kang-ho, jedan od najuglednijih južnokorejskih glumaca („Sjećanja na ubojstvo”, „Parazit”). Dobrovoljno sudjeluje u afričkom testiranju smrtonosnog virusa; jedini preživljava zahvaljujući transfuziji, ali se budi sa žudnjom za krvlju. Okolina mu pripisuje iscjeliteljske moći, dok on potajno pije krv s bolničkih infuzija kako bi izbjegao ubojstva.
Kad upozna Tae-ju (glumi je Kim Ok-vin), potlačenu suprugu prijatelja iz djetinjstva, zabranjena strast prerasta u „grešni akrobatski seks” i otvara dvostruki konflikt: religiozni zavjet i novostečeni vampirizam. Inspiraciju za taj odnos Park je pronašao u Zolinom romanu „Tereza Raquin”. Tae-ju se pak ubrzo želi riješiti muža Kang-wooa (Shin Ha-kyun), a sve završava brutalnom borbom između „duhovnog i profanog”.
Bez klišeja – ali s krvlju Park svjesno odbacuje ustaljene hollywoodske mitove: nema češnjaka, kolčeva, šišmiša ni odrubljivanja glava. Umjesto toga nudi halapljivo ispijanje krvi i tijela koja gore na suncu. Jedina američka gesta je prizor superherojskog skoka preko zgrada, snimljen iz Tae-juine perspektive, što priziva scenu leta Lois Lane u „Supermanu”.
U vrijeme dominacije romantične sage „Sumrak” „Žeđ” se izdvojila kao radikalno drugačiji vampirski film. Puna je Parkovih omiljenih tema – zločina, kazne i potrage za iskupljenjem – no kritičari su primijetili da druga polovica filma gubi fokus pod težinom podzapleta o ubojstvu i crnohumornih vizija utopljenog Kang-wooa.
Ipak, kompleksan odnos Sang-hyeona i Tae-ju na „pragu vječnosti” čini priču zavodljivom: svećenik krši zavjet čednosti, ali i dalje moli za odrješenje, koračajući po rubu raja i pakla. Time Park ispisuje mračnu inverziju superherojskog mita i ostaje dosljedan svojoj reputaciji redatelja koji se ne boji izazvati – i publiku i institucije.