Francuski premijer François Bayrou nazvao je nedjelju „crnim danom” za Europu nakon što je Europska unija sklopila trgovinski sporazum sa Sjedinjenim Državama koji uvodi jedinstvenu carinu od 15 % na europski izvoz u SAD, uključujući automobile.
„To je crn dan kada se savez slobodnih naroda, ujedinjenih u svojim vrijednostima i obrani svojih interesa, pomiri s pokornošću”, poručio je Bayrou na platformi X, optužujući Bruxelles da je popustio pred američkim pritiskom kako bi izbjegao punokrvni transatlantski trgovinski rat.
Njegova je poruka odjeknula u Parizu, gdje su se u kritikama sporazuma pridružili i drugi članovi vlade:
- ministar za europske poslove Benjamin Haddad ocijenio je da je „hitno” aktivirati europski instrument protiv prisile, nazivan najjačim trgovinskim oružjem Unije, koji bi mogao ograničiti pristup američkih usluga tržištu EU-a;
- ministar trgovine Laurent Saint-Martin izjavio je za France Inter da Francuska „zadržava pravo na odgovor” ako trgovinska neravnoteža potraje.
Za razliku od ministara, predsjednik Emmanuel Macron, koji je uoči pregovora zagovarao oštriji stav prema Washingtonu, zasad šuti.
Oporba je, međutim, glasna. Čelnica krajnje desnice Marine Le Pen sporazum je nazvala „jasnom kapitulacijom francuske industrije te naše energetske i vojne suverenosti”. S druge strane spektra, vođa krajnje ljevice Jean-Luc Mélenchon ocijenio je kako je „sve ustupljeno Trumpu”, nazvavši dogovor „sramotom”.
Prema američkim podacima, robna razmjena Francuske i SAD-a prošle je godine iznosila oko 86 milijardi eura, što Pariz čini vrlo ovisnim o američkom tržištu. Zbog toga su ministri gospodarstva i vanjskih poslova sazvali sastanak s glavnim francuskim poslodavačkim udrugama za srijedu kako bi razmotrili posljedice novog carinskog režima na sektore najizloženije američkim nametima.
I dok službeni Pariz traži način kako zaštititi domaću industriju, Washington poručuje da će EU-u ubuduće „ravnomjerno” naplaćivati 15-postotnu carinu „na automobile i sve ostalo”. Na potezu je, čini se, Bruxelles – hoće li posegnuti za svojim „bazukom” ili prihvatiti, kako to vidi Bayrou, dan „pokoravanja”?
