RIM – Kad se ovaj tjedan u Vatikanu susretne s britanskim kraljem Charlesom, papa Leo XIV. – prvi poglavar Katoličke crkve rođen u Sjevernoj Americi – već će jasno naznačiti smjer svoga petomjesečnog pontifikata. Nakon početnog zatišja, niz recentnih istupa pokazao je da nova glava Crkve dijeli društvene naglaske svojeg prethodnika, premda ih predstavlja u bitno drugačijem pakiranju.
• Tradicija s crvenim plaštom, stanovanje u papinskom apartmanu i ljetovanje u Castel Gandolfu oduševili su konzervativce koji su se nadali preokretu nakon ere pape Franje. • No, Leo XIV. ubrzo ih je razočarao: odobrio je slavljenje latinske mise kardinalu Raymondu Burkeu, ali je gotovo istodobno zatražio odlučniji glas američkih biskupa protiv deportacija migranata i javno doveo u pitanje pro-life vjerodostojnost onih „koji se protive pobačaju, a podržavaju nehumano postupanje prema migrantima”.
„On je oprezan i odmjeren, ali Crkvu i dalje vidi kao ‘poljsku bolnicu’ koja prva brine o marginaliziranima”, kaže vatikanist i autor biografije Christopher White. Sličan dojam ima i drugi vatikanski analitičar Christopher Lamb, koji ocjenjuje da je papa „odlučan preuzeti Franjinu palicu u ključnim pitanjima”.
Dokument Dilexi te, prva apostolska pobudnica novoga pontifikata – započeta još za života Franje – poziva vjernike da „ne popuštaju pred diktaturom ekonomije koja ubija” te upozorava na rast „elite koja živi u balonu luksuza dok milijuni umiru od gladi”.
Na misi pred više od 10 000 vjernika na Trgu svetog Petra papa je dolazak ljudi s juga na Zapad opisao kao „priliku” za stare kršćanske zajednice, a na obilježavanju Svjetskog dana hrane u UN-ovu sjedištu u Rimu osudio je „bezosjećajnu ekonomiju” koja koristi glad kao oružje.
Zbog takvih tonova dio desnih komentatora već ga etiketira kao „woke papu” i traži da se vrati tišini. White primjećuje kako isti krugovi sada „više ne mogu tvrditi da papa ne razumije Ameriku, jer je i sam Amerikanac”.
Unatoč klasicističkom vizualnom nastupu i izbjegavanju spontanih izjava koje su mnoge iznenađivale za Franjina vremena, Leo XIV. se, prema riječima poznavatelja, ne namjerava odreći borbe za migrante, siromašne i okoliš: „Njegov je instinkt graditi mostove”, kaže White, „ali ne po cijenu istine i pravednosti”.