Papa Lav XIV. potvrdio je ekumenski smjer svoga pontifikata prvim velikim inozemnim putovanjem – posjetom Turskoj. Ondje je s carigradskim patrijarhom Bartolomejem sudjelovao u nizu simboličnih gesta koje bi, ocjenjuju promatrači, mogle ubrzati korake prema potpunom približavanju Katoličke i Pravoslavne Crkve.
Na obali jezera u Izniku, mjestu održavanja Prvoga nicejskog sabora 325. godine, dvojica crkvenih poglavara zajedno su molila, prisjećajući se početaka zajedničke vjere prije raskola iz 1054. Papa je potom nastavio put u Istanbul, gdje je, slijedeći tradiciju svoga prethodnika, pohodio Plavu džamiju i naglasio važnost dijaloga s islamom.
Vrhunac posjeta odigrao se u crkvi Svetog Jurja u grčkom dijelu Istanbula. Umjesto da ostane promatrač, papa je na ulazu stavio štolu i stao uz rame patrijarhu, moleći na grčkom i latinskom jeziku. Posebnu težinu dobio je trenutak kada su zajednički izmolili Nicejsko-carigradsko vjerovanje bez zapadnog umetka „Filioque” („i Sina”), povijesno jednoga od glavnih teoloških prijepora između dviju Crkava.
Gestom odricanja od dodatka papa i patrijarh jasnije no ikad poslali su poruku spremnosti na kompromis i poštivanje različitih tradicija. Time su podsjetili na 1964. i povijesni sastanak pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore, kada je ukinuta tisućljetna anatema.
Šezdeset godina poslije, Lav XIV. i Bartolomej nastavljaju tim putem, uvjereni da su preostale razlike „teološki prevladive”. U Crkvi se stoga sve glasnije govori o mogućnosti da katolici i pravoslavci već u doglednoj budućnosti ponovno slave Uskrs i Božić istoga dana – baš kao prije velikoga raskola.
Iako formalno jedinstvo još nije na vidiku, današnja slika pape i patrijarha koji zajedno mole izvorni simbol vjere bez Filioquea ostaje snažan simbol: most nad dubokim povijesnim jazom i znak da početak jedinstva više nije tek pobožna želja, nego ostvariv cilj.